Testiranja na ledu Polarnog kruga: Savremeni nomadi

Testiranja na ledu Polarnog kruga: Savremeni nomadi

Piše: K. Kurtović
Svi znamo da su automobilistički inžinjeri jedna čudna vrsta osobenjaka, ljudi svoje vrste koji su spremni po doslovno hiljadu puta ponoviti jednu jedinu radnju samo da bi postigli odgovarajući „click“ ručice brisača ili da bi natjerali auto da i na 32,7 km/h prelazi ležećeg policajca sa jednakim „bump“ kao i pri 10 km/h. Znamo da se osobenjaci često vole osamiti, pa ih tako nije teško zamisliti ni kako na nekoj usamljenoj lokaciji u tišini isprobavaju svoje najnovije tehničko čedo. 

Automobilističkiinžinjeri su još nešto, oni su posebna vrsta savremenih nomada koji, sasvim suprotno od nekadašnjih, sa prvim danima zime, i to stvarne a ne one kalendarske, krenu na sjever, u skoro potpuni mrak škrtog zimskog dana, 100-200 kilometara dalje od imaginarne linije Polarnog kruga, u vjerovatno najosamljeniji dio svijeta, na vrh Evropskog kontinenta. Ta dva do tri mjeseca, prekrasna i nemilosrdna Laponija, koja je u ljudskim umovima podijeljena na Švedsku i Finsku a zapravo svakog dana dokazuje kako je samo svoja, postaje ishodišna tačka tim inžinjerima koji u konvojima naoružanim hi-tec opremom idu u potragu za tako željenim savršenstvom.

Laponija je danas nezaobilazni dio u nastanku svakog auta, skoro da ne postoji model ili tehnički sklop ponuđen tržištu u zadnjih 20-ak godina a da nije verificiran i odobren na testnim stazama polarnog kruga. Nije to više zona djelovanja samo za proizvođače automobila i velikane prateće industrije, tamo su sada svi, i proizvođači guma, i sitni dobavljači, svi oni koji su doprinijeli da je kvaliteta današnjih automobila tako visoko postavljen.

Legenda kaže da su svoju sreću na ledu Laponije prvi potražili inžinjeri Boscha, još ranih 1970-ih u potrazi za uslovima koji će im omogućiti da završe razvoj uređaja kojeg su do tada imali samo u glavama, a kojeg danas svi znaju po skraćenici ABS. Uređaju koji je od tada do danas spasio i još uvijek svaki dan od nesreće spašava doslovno milione ljudi. Kada su nekoliko godina poslije toga krenuli da usavršavaju ESP, više nisu bili sami, na dugi put na sjever su uz njih krenuli i inžinjeri Mercedes-Benza. Poslije toga više ništa nije bilo isto, jer danas Laponija više nije pusta i tiha zemlja, jer po opitnim centrima razbacanim na nekoliko desetina lokacija urlaju motori, smjenjuju se vozači, motori se ne gase bez velike potrebe radi opasnosti od smrzavanja na temperaturama od -35 ili - 40°C, a sagrađeni su hoteli, barovi i restorani da pruže komfor hiljadama pripadnika razvojnih odjela.

Usamljeni restorani smješteni u brvnare, sa kamuflažno obojenim autima ispred, u kojima uz pivu ili vino inžinjeri razgovaraju šifrovanim internim jezikom u strahu od industrijske špijunaže su novo lice obala brojnih jezera, čija se zaleđena površina tokom zime pretvara u vrhunski opitni centar.

Za njima su u polarni krug došli i neželjeni i željeni gosti, oni prvi su automobilski paparazzi, željni ekskluzivnog pristupa automobilima koji tek treba da budu predstavljeni, dok su ovi drugi naravno novinari, koji na poziv dolaze da steknu tek djelić slike u velikoj slagalici koja se zove stvaranje novog modela.

Ove zime, na put u pravcu Laponije se sprema i ekipa SportSport, radi ekskluzivne reportaže iz Porscheovog testnog centra u Finskom dijelu Laponije, gdje već neko vrijeme odjekuje dobro poznati zvuk boxer motora, i gdje se za volanom izmjenjuju inžinjeri i nosioci Porsche Supercup licence. Što senas tiče, ako ništa drugo i sportskim žargonom rečeno, ipak će biti neke koristi od odrađenih„visinskih priprema“ tokom ovog ledenog Sarajevskog januara.