Berberović: Sušić me je razočarao, a Sarajevo olako riješilo

Lijepa fudbalska priča je počela u FK Sarajevo. Kao dječak Berberović je ostvario san da zaigra za prvi tim, osjetio je čari igranja u gradskom derbiju protiv FK Željezničar, a zapažene partije koje je tada pružao omogućile su mu da ostvari transfer u jedan od najpoznatijih klubova u Bundesligi. 

Ugovor sa Bayerom, koji je godinu dana prije transfera igrao finale Lige prvaka, predstavljao je ostvarenje snova za Berberovića. Premda se nije mnogo naigrao, tokom razgovora za SportSport.ba prisjetio se perioda iz Leverkusena  kada se družio sa igračima poput Michaela Ballacka i Ze Roberta s kojima je dijelio svlačionicu.

"U Bayer me odveo dobar menadžer. Fali Ramadani je u to vrijeme bio jedan od najjačih u Evropi, a obzirom da sam imao ugovor sa Nusretom Jasharijem, oni su se dogovorili oko svega i krenulo se u realizaciju cijelog posla. Bilo je, naravno, teško sa svega 20 godina napustiti domovinu, ali brzo sam se prilagodio uz velika imena koja su tada bila u Bayeru. Bila mi je čast dijeliti svlačionici sa jednim Ballackom ili Ze Robertom i moram priznati da su mi mnogo pomagali. Prihvatili su me kao talentovanog fudbalera, pozivali na večere... To je za mene bilo jedno lijepo iskustvo i rado ga se sjećam", počeo je Džemal Berberović svoju priču za SportSport.ba.

U Leverkusenu se nije Berberović mnogo zadržao, ponajviše zbog velike konkurencije u klubu. 

"Kada uzmem u obzir da je na mojoj poziciji igrao jedan Boris Živković koji je bio kapiten hrvatske reprezentacije, sve vam bude jasno. Ja sam tada imao 20 godina, a on je već bio iskusan igrač i u takvim okolnostima se bilo teško izboriti za minutažu. Danas mnogo žalim što nisam ostavio trag u Bayeru, jer sam uvjeren da bih iskoristio priliku da sam je dobio."

Novac koji je zarađivao dok je bio na platnom spisku Bayera nije se mogao porediti s onim što je imao prethodno u Sarajevu.

"Velika je razlika to bila. Kada igrate za nekih 600 KM i onda dođete u jedan Bayer gdje dobijate hiljade i hiljade, odmah porastu i apetiti. Trenutno se ne sjećam kako sam potrošio svoju prvu veću platu, ali sigurno da sam mogao sebi priuštiti stvari koje možda i nisam mogao prije. Uostalom, svaki igrač sanja o tome da ode iz naše države i zaradi novac. Uz ljubav prema fudbalu se gleda i finansijska korist." 

U svojoj karijeri, osim u BiH i Njemačkoj, igrao je u Rusiji, Bugarskoj, Turskoj. Prošao je sve što se može proći u životu jednog fudbalera.

"Otprilike u svakom klubu sam isto zarađivao. Imao sam svoju cijenu ispod koje nisam išao i u svakom klubu sam bio zadovoljan i dobro prihvaćen. Drago mi je što sam svugdje bio standardan i ostvarivao zapažene rezultate. Najviše sam se zadržao u Litexu i u prekidima sam u timu iz Lovetcha bio ukupno sedam godina, a nikada ne mogu zaboraviti ni period iz Turske. To je bilo nešto što svaki igrač može poželjeti u karijeri. Nakon što je Denizlispor izborio opstanak mene i saigrače su bukvalno nosali po gradu. To ne mogu izbrisati iz sjećanja nikada", govori nam Berberović. 

Berberović ne krije da je mogao napraviti mnogo više u svojoj karijeri. 

"Moglo je više, definitivno. Uvijek se može više. Možda sam u inostranstvu mogao igrati u boljim klubovima, ali na kraju se odvijalo onako kako je propisao dragi Bog i nema razloga da žalim za onim što je prošlo." 

Najteži trenuci u Berberovićevoj karijeri su vezani za period u Sarajevu. 

"Bilo je teških perioda, u svakom klubu ima turbulencija, uspona i padova. Najteže mi je bilo kada sam se vratio u Sarajevo. Nismo igrali na nivou na onom o kakvom su maštali navijači i stručni štab, ali prevazišli smo to sve uz dogovor i sastanke sa navijačima. Na kraju smo odradili dobar posao i osvojili titulu prvaka. To mi je uostalom bio i motiv kada sam se vraćao u Sarajevo, a mogao sam igrati još u Litexu s kojim sam imao ugovor."

Stručni štab Sarajeva se nakon dvije sezone odlučio odreći njegovih usluga. Danas smatra da je svojim kvalitetom mogao i dalje igrati.

"Olako su me se riješili, mogao sam još ponuditi. Ja sam dijete kluba, bio sam jedan od lidera, držao sam cijelu svlačionicu na okupu i to mogu potvrditi svi igrači koji su tada igrali. Vladalo je zajedništvo, sve probleme smo zajedno iznosili i prebrodili. Kada vidim kako Sarajevo danas igra, smatram da sam mogao i dalje komotno igrati. Nikada nisam dobio pravi odgovor ko je procijenio da nisam potreban, ali činjenica je da trenera Hurtića nisu interesovale moje usluge i bio sam primoran otići."

Ne krije Berberović da mu je teško palo kada je otpisan. 

"Nisam želio biti šerif i kabadahija da se prepirem s Hurtićem, jednostavno mi je saopšteno da ne računa na mene i prihvatio sam to. Šta je, tu je. Imao sam poslije toga ponuda da zaigram za drugi klub u Premijer ligi BiH, ali o tome nisam ni razmišljao ni u jednom momentu. Ostao sam na kraju u klubu kao trener i trenutno sam sretan što radim s igračima iz omladinskog pogona." 

Pojedini navijači Sarajeva spočitavaju Berberoviću da je došao kao 'potrošen igrač'.

"Veliko je pitanje da li sam došao kao potrošen ili nisam. Mislim da sam dosta prijelomnih utakmica odigrao dobro, kada se trebalo žrtvovati za svlačionicu i navijače, uvijek sam bio tu. U tom segmentu sam mnogo dao. Kada uzmemo u obzir zadnjih devet kola, gdje nam je svaka utakmica bila finale, odigrao sam s najboljom ocjenom od strane svih stručnjaka. Bio sam nezamjenjiv."

Osvrnuo se Berberović i na današnje Sarajevo. Smatra da trener Janjoš svojom vizijom može vratiti klubu stari sjaj. 

"Činjenica je da Sarajevo ne igra dobro, ali Janjoš treba da dobije priliku i da svojom vizijom može napraviti nešto. Dovođenje igrača je zaista apsurdno komentarisati, niti sam ja bitan da nešto kažem na tu temu. Imaju ljudi koji su doveli 'pojačanja' i oni će morati odgovarati. Šta nedostaje Sarajevu? Najviše homogenost unutar svlačionice. Ako nema toga, teško je očekivati rezultate. Navijači žele da vide požrtvovanost i borbenost na terenu, a to je ono je bilo prisutno u mom periodu. Od navijača smo dobijali aplauze i kada smo gubili od Haugesunda."

Kao igrač Berberović je ostavio veliki trag u reprezentaciji BiH. Prvi put je debitovao 2003. godine. 

"Svaki mladi igrač kada započne karijeru ima za cilj da jednog dana zaigra za reprezentaciju. Imao sam tu privilegiju da nosim dres BiH kroz sve selekcije, a podatak da sam odigrao 33 zvanične utakmice me čini ponosnim. Nije to mala stvar. To treba biti čast za mene i Sarajevo gdje sam ponikao." 

Berberović se povukao tiho iz reprezentacije, shvatio je da više nije u ozbiljnim planovima.

"Kada je došao Sušić na mjesto selektora vidio sam da ne računa na moje usluge i nisam htio jednostavno da budem treća opcija na desnom beku. Zašto da budem zakrpa? Odlučio sam da odem bez ikakve svađe, saopštio sam da je to moj kraj i poželio sreću reprezentaciji."

Ne krije da mu Sušić nije pomogao kada je trebao ići u 1. Bundesligu.

"Sušić me je razočarao kada sam igrao za Denizlispor. Zbog neplaćanja sam tužio klub i faktički sam bio slobodan igrač, nakon čega sam imao opciju da karijeru nastavim u Bundesligi. Zainteresovani su bili Eintracht iz Frankfurta i Hannover. Ljudi koji rade u tim klubovima su me željeli i najavili su da će doći na utakmicu protiv Njemačke kako bi vidjeli da sam zdrav. Bilo je potrebno samo da odigram jedno poluvrijeme, a Sušić mi je dao da igram pred kraj utakmice. Mnogo sam se razočarao tada i takvo nešto nisam zaslužio. Igrao sam za BiH u najtežim trenucima, kada niko nije htio i to je presudilo da završim svoju priču u reprezentaciji. Danas ne mogu reći da zamjeram Sušiću. Ne treba žaliti za onim što je prošlo."

Nakon okončanja karijere Berberović radi kao trener, a uporedo je i agent.

"Upisao sam program za trenersku B licencu i iskustvo stičem trenirajući pionire u FK Sarajevo. Mogu reći da ih vodim sa velikim uspjehom, ako uzmemo u ozbir da u osam utakmica imamo 24 boda i gol razliku 39:0. Malo se bavim i menadžerstvom, planiram također uvesti i privatne treninge jer mislim da mogu dosta toga prenijeti djeci kroz iskustvo koje sam stekao."

Već 14 godina Berberović je u braku. Danas s ponosom ističe da mu je supruga kroz karijeru bila velika podrška.

"Današnju suprugu sam upoznao kada sam imao 14-15 godina i vrlo mladi smo krenuli u vezu. Kasnije smo dobili predivnu curicu koja se zove Lajla i stvarno uživamo u braku. To mi je najveće bogatstvo koje sam stekao. Imam sve što mi je potrebno za normalan život", riječi su Berberovića na kraju razgovora za SportSport.ba.