Budućnost nam nije svijetla, šta i kako dalje?

Nakon historijskog plasamana na Mundijal bosanskohercegovački nacionalni tim nije se uspio po prvi put plasirati na smotru najboljih selekcija Starog kontinenta.

Izvlačenje grupa kvalifikacija za Evropsko prvenstvo Bosna i Hercegovina je dočekala u prvom šeširu, a kada su nas kuglice spojile sa Belgijom, Velsom, Izraelom, Kiprom i Andorom, proglašeni smo za favorita grupe.

Međutim, nakon Mundijala na kojem se nismo uspjeli plasirati u osminu finala, kvalifikacije za Evropsko prvenstvo smo otvorili na najgori mogući način. Autsajder sa Kipra u Zenici je slavio i već tada je bilo jasno da su pred nama kvalifikacije u kojima ćemo imati mnogo problema.

U naredna dva susreta, na gostovanju kod Velsa, te na Bilinom polju protiv Belgije, osvojili smo dva boda, a onda je uslijedio bolan poraz u Izraelu (2:0). U prva četiri kola osvojili smo dva boda i već tada smo bili otpisani, a samo rijetki su vjerovali da možemo do Evropskog prvenstva.

Četiri kola, dva boda i otkaz Sušiću

Ceh slabih rezultata platio je dotadašnji selektor Safet Sušić, a njega je naslijedio Mehmed Baždarević. I uspio je Baždarević od raštimanog orkestra izvući ono najbolje. U preostalih šest susreta (2x Andora, Izrael, Belgija, Kipar i Vels) Zmajevi su upisali pet pobjeda i poraz, te su stigli do baraža, kojem su se samo najhrabriji nadali nakon katastrofalnog otvaranja kvalifikacija.

Kuglice su nam za protivnika u baražu dodijelile Republiku Irsku, reprezentaciju koja u svojim redovima nema zvučnih imena, ali reprezentaciju koja ima glavu i rep i koja je u 10 kvalifikacionih utakmica primila samo sedam pogodaka, a postigla je devetnaest. Irci su u dvomeču pokazali da su u ovom trenutku bolja reprezentacija od Bosne i Hercegovine i kada se sve sabere i oduzme, zasluženo su se plasirali na Evropsko prvenstvo.

U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, računajuć i baraž, odigrali smo 12 utakmica. Ostvarili smo pet pobjeda, četiri poraza i tri remija uz gol razliku 18:15. Sušić i Baždarević su koristili usluge 29 igrača, a samo je Asmir Begović upisao svih 1080 minuta. Najbolji strijelac je Edin Džeko sa osam postignutih golova, po dva su postigli Edin Višća, Haris Medunjanin, Milan Đurić i Vedad Ibišević, dok su se u listu strijelaca još upisali Ermin Bičakčić i Senad Lulić, koji je sa šeas asistencija i najbolji asisten u našem nacionalnom timu. Tri asistencije je upisao Miralem Pjanić, dok su po jednom asistirali Ermin Zec, Milan Đurić, Ervin Zukanović, Ognjen Vranješ, Avdija Vršajević i Mensur Mujdža.

Igrački smo limitirani, mladih snaga sve manje na vidiku

Kvalifikacije su završene, navijači su tužni i razočarani, ali svijet nije stao, lopta se i dalje kotrlja. Međutim, budućnost nam nije svijetla. Igrački smo limitirani, u našem nacionalnom timu izuzmemo li Pjanića i Džeku, pa donekle i Višću, nema igrača koji u svojim klubovima imaju neku važnu ulogu.

Uglavnom se radi o igračima koji igraju toplo-hladno u svojim klubovima, koji se bore za minutažu i koji spadaju u red srednje kvalitete igrača u Evropi. No, da stvar bude gora, na vidiku je sve manje mladih igrača za koje možemo reći da su reprezentativni kalibar i da su spremni iznijeti teret kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo.

U Premijer ligi Bosne i Hercegovine, od koje naši selektori bježe kao đavo od krsta, također nema pretjerano kvalitetnih igrača, no svakako ima njih par na koje se treba obratiti pažnja i koji bi, ako ništa drugo, mogli zaoštriti konkurenciju.

Posebnu pažnja u budućnosti se mora posvetiti omladinskim selekcijama i stvaranju igrača koji će danas sutra biti spremni igrati za seniorsku selekciju. Vremena je sve manje, a već danas se mora sjesti, napraviti plan i program i krenuti s radom. 

Podržati Baždarevića, kriterij za igranje u nacionalnom dresu mora postojati

Sa sinoćnjim porazom selektoru našeg nacionalnog tima Mehmedu Baždareviću je istakao ugovor, no po svemu sudeći Meša će Zmajeve predvoditi i u kvalifikacijama za Mundijal. I to je jedino ispravno rješenje, jer Baždarević je reprezentaciju preuzeo u najtežem trenutku i uspio je napraviti ono što se nakon 4. kola činilo kao nemoguća misija.

U šest kvalifikacionih susreta Baždarević je ostvario pet pobjeda, a izgubio je samo od Belgije i za taj period zaslužio je ocjenu 10. Za loše partije sa Republikom Irskom dio krivice ide na dušu selektora, no s obzirom na limitiran igrački kadar postavlja se pitanje da li smo i mogli bolje. General nakon bitke je najlakše biti, ali ukoliko sve saberemo i oduzmemo, Baždarević sa svojim saradnicima zaslužuje podršku, kako od čelnika Fudbalskog saveza, tako i od navijača.

Oba selektora, koja su predvodila naš nacionalni tim u ovom kvalifikacijama, često su koristila igrače koji u svojim klubovima ne igraju i s tom praksom se jednostavno mora prestati. Istina je da nismo Brazil ili Argentina i da nemamo "mali milion" kvalitetnih igrača, no kriterij za igranje u nacionalnom timu mora postojati. Poziv u reprezentaciju se zaslužuje igrama u klubu i oni koji par mjeseci samo odrađuju treninge u klubu ne mogu igrati za reprezentaciju.