Dnevnik SP, 12. dan: Grč je počeo da popušta

Od povratka iz Rija, sve je nekako lakše. Ne osjeti se to samo među nama novinarima, već i u ekipi, stručnom štabu i timu koji se brine za naše Zmajeve u Brazilu. Radili smo samo jedan večernji trening za rezerve, a onda je potpuno slobodnim danom Pape pametno uložio u raspoloženje svojih igrača umjesto da ih natjera da trče po travi ili pijesku Guaruje.

Kako bi u potpunosti oslobodili igrače pritiska, članovi rukovodstva NFSBiH organizovali su i za nas novinare posjet pedesetak kilometara udaljenom Santosu i muzeju Pelea, a nakon toga i kraljevski ručak. Ipak, uz riječi zahvalnosti i časnu pionirsku riječ da neću smetati odmor Zmajeva, a pod izgovorom drugih poslovnih obaveza, eskivirao sam jednosatno putovanje, a onda odbio i poziv ljubaznih domaćina da sa njima gledam Brazil, te se posvetio pažljivom ispijanju Brahme pod suncobranom i degustaciji račića.

Probijen led na jednom velikom takmičenju, poraz vrijedan kao pobjeda i odmor zaista su opustili cjelokupnu bh. ekspediciju. Uposlenici saveza sada prijateljski pričaju sa nama, imali smo ugodan večernji posjet, kafu i kapljicu razgovora sa predsjednikom, a i igrači su daleko otvoreniji, pozitivni, lepršavi. Kapiten se zeza sa kamermanima, igrači sa nama razgovaraju po izlasku sa treninga, jedino još od prve zvijezde ekipe nismo uspjeli izmamiti osmjeh, ali i on će sigurno doći. Pitanje je samo vremena kada će sjaj Dijamanta osvjetliti brazilsku noć.

Guaruja prema kojoj smo u početku bili nepovjerljivi i sumnjičavi, sada je naše dvorište. Već poznata lica u komšijskim kafanama, mašu nam kada lagano šetamo ulicama kojih smo se prvih dana bojali. I voda je sada tokom noći toplija, pa nema razloga da se ponekad i ne okupamo u hotelskom bazenčiću. U posljednjih deset dana niko u Guaruji nije naučio engleski, a ni mi nismo ispraksali portugalski jezik, ali sada uspjevamo završiti sve što nam je potrebno, naručuju se pizze, ide se u nabavku u lokalni supermarket, devize sada mijenjamo na poziv u holu hotela, i dalje od istog švercera kojeg sada zovemo prijateljem. Čak smo i pranje veša dogovorili.

Po povratku iz Santosa, novinarska ekipa je oduševljena. Vrhunska pažnja rukovodstva NFSBiH i kesice sa oficijelnim majicama i šalovima, raširili su osmjehe i srca kolega. Ja sam svjež sa plaže, a oni odlično raspoloženi i sve je spremno za noćnu utakmicu na plaži pred hotelom. Protivnik je opet Argentina, tačnije grupica njihovih navijača, ali ovaj put Bosanci (i Hercegovac) su neumoljivi, a južnoamerikanci na koljenima.

Konačno, odmoran i bez grča u stomaku budim se u Brazilu. U zraku se osjeća pozitiva koju ni povreda kapitena nije uspjela narušiti. Stisnuće Hrabro srce zube još jednom, u to nema sumnje. Osvježeni i snažni spremamo se za Cuiabu. Ako ćemo suditi po atmosferi, Nigerija mora pasti.