Izbor selektora: Nenadmašna metodologija procjene

Kultura nevjerovanja

Izbor selektora: Nenadmašna metodologija procjene

Piše: A. Čulić
Nevjerovatan je raspon razloga za nekoga omalovažiti u BIH i dovesti njegovu stručnost i karakter u pitanje. 

Zapravo, kada treba pričati o nečijoj stručnosti, ona je poslovično na posljednjem ili bar pretposljednjem mjestu. Kada se ocjenjuje nečije znanje, uslovi za "objektivnu" procjenu su: prvo, koja je politička opcija, da li je lijep, zatim savršeno poznavanje predaka, braće, sestara...punica je isto krucijalna. 

Pa onda iz koje je mahale, da li se prije nekad znao hljeba najesti ("znam ga ja, po vodu ga slali, dohvaćao nam lopte; Edinu Džeki nema ko nije kroz noge probacivao...), zatim mimika, gestikulacija, ton glasa. Frizura je isto jako bitna, čak možda ima presudnu ulogu. 

Prandelli s Koševa

Mirza Varešanović je tako zbog frizure bio "Prandelli sa Koševa", pokazavši se kao vrlo slab, štaviše očajan trener Sarajeva, zauzevši tada sramotno, tek drugo mjesto na tabeli s igračima što su redovno viršlama mastili brk.

Jiri Plišek. E, to je već posebna priča. Taj "profesor fizičkog", fudbalski satrap, krvnik bh. fudbala i ublehaš ovdje je svojevremeno došao da soli pamet i uvodi svoje šarlatanske metode treniranja. Iz Češke došao? Pa mi smo za Čehe bili velesila, za te paradajz turiste što su u pretis loncima nosili hranu na plažu. Jedino što su imali da valja bila je Škoda...

E, taj, takav Plišek koji bogapitaj gdje je bio u ratu ("dok su ljudi ovdje pokušavali život dati za BIH") našao je za shodno da odvede bedeviju Edina Džeku u nekakve Teplice. Masno je Željo naplatio tadašnji transfer neperspektivnog fudbalera. I danas se trljaju ruke i krčmi basnoslovnih 50.000 eura.

Ima i obrnutih primjera. Robert Jarni, igrao u Barceloni, Realu, Juventusu, brončani iz 98... "Vidjet ćete na proljeće" pričalo se za ovoga trenerskog virtuoza i prijetilo sa Koševa. 

"Ako Amar Osim bude selektor ja neću više pratiti reprezentaciju", moguće je čuti po kuloarima, zabačenim i javnim prostorima, u komentarima na portalima i po forumima, bojnim poljima modernog vremena.

Zbog čega jadan ne bio nećeš pratiti reprezentaciju? Smatraš da je Osim neuk, prepotentan ili si ti toliko inteligentan, a on glup, pa bi ti kao vrijeđao inteligenciju. Ili nećeš jer bi kao bio izabran zbog "babe". 

I na kraju krajeva, nije važno hoćeš li pratiti reprezentaciju, ali nemoj onda ni ako se kojim pukim slučajem plasira ista na neko veliko takmičenje.

Premalo objektivnog

(Ne)kultura nevjerovanja duboko je ukorijenjena na našim prostorima, nevjerovanja u očite stvari. Premalo je objektivnog, a isuviše emocionalno obojenog u svima nama. Činjenice su zanemarive, a lični doživljaji presudni.

I uvijek nam je draži stranac, što je logično. Stranci su ovdje vodili glavnu riječ stoljećima. Milan Ćulum kada je stigao na Grbavicu trebalo mu je tri minute da ga se zavoli više nego Semira Štilića, dijete sa Grbavice. Tako je barem u Sarajevu.

U pogledu selektora, pojavio se prije nekoliko dana najnoviji kandidat, naumpao nekome. Dobio otkaz u Srbiji (što je samo po sebi više nego skandalozno), pa hajde ovamo ga dovedi. Slavoljub Muslin uvijek će biti u prednosti nad Husrefom Musemićem, recimo. Zašto? Pa, kultura nevjerovanja. Čuj Musemić...


Reprezentacija