Ekipa Željezničara još jednom se neslavno oprostila od Evrope, ovoga puta i prije nego što je to bilo očekivano. Bolji rival bila je ekipa Metalurga koja je nakon 0:0 u Skoplju izvukla, po njih, povoljnih i za prolaz dovoljnih 2:2 u Sarajevu. Željo se tako od Evrope oprostio na domaćem terenu. Ili, ipak, ne.
Željezničar je najuspješniji i najtrofejniji, ali jedini bh. klub koji svoje domaće evropske utakmice igra na mjestu gdje nije domaći. To traje odavno i trajat će još dugo, ako se nešto drastično ne promijeni u skorijoj budućnosti. Olimpijski stadion "Asim Ferhatović Hase" nije dom najtrofejnijeg kluba naše države, ali se u dom pretvara tradicionalno svakog jula iz godine u godinu.
Razlog je poznat svakome. Željina Grbavica ne ispunjava ni najniže kriterije za UEFA-ina takmičenja i svake godine je sve dalje od uslovnog stadiona. Grbavica zadugo neće vidjeti Evropu, a od posljednjeg takvog druženja prošla je već decenija. Tada se, uz malo uloženog truda, Željin stadion osposobio za odigravanje evropskih pretkola. Istini za volju, domaći teren nije pretjerano pomogao Želji, ali je barem bio domaći.
Plavo prokletstvo olimpijskog stadiona
Željino "koševsko prokletstvo" odavno traje. Najsvjetlija "plava" utakmica na olimpijskom stadionu odigrana je 2002. godine protiv Newcastlea. Susret sa poznatim engleskim klubom obilježio je posljeratnu eru višestrukog šampiona naše zemlje. Tada je Željo na Koševu bio domaćin jer Grbavica nije bila dovoljno obnovljena da bi ugostila takmičenje kao što je Liga prvaka. Danas, dvanaest godina kasnije, Željo je i dalje domaći na tuđem stadionu.
Ništa se nije promijenilo. Grbavica ljeti i dalje služi samo za treniranje i posjete turista znatiželjnih da vide kako danas izgleda stadion koji je preživio rat i paljevinu, dok koševski travnjak obično ekspresno ispraća Želju iz Evrope. A taj stadion Plavima ne donosi sreću. Od susreta sa Newcastleom, Željezničar je do danas na Koševu odigrao 28 utakmica i pobijedio samo pet puta! Izuzmemo li dvije pobjede protiv tada formalnog domaćina Olimpica od 2:0 i 1:0, Željo je slavio u samo tri utakmice.
Samo pet pobjeda u dvanaest godina
U jedanaest ligaških derbija sa Sarajevom, Željo se sa Koševa trijumfalno vratio kući samo 2004. godine kada je Kajtazovim golom ostvario pobjedu koja je do dana današnjeg posljednja u derbijima na tom stadionu. U preostalih jedanaest susreta zabilježili su devet remija i dva poraza. Što se kup utakmica tiče, u četiri odigrane utakmice Željo je dva puta poražen i dva puta odigrao nerješeno sa najljućim rivalom.
Ono što je najvažnije i glavna tema svega ovoga jesu evropski, domaći susreti Želje na Koševu. Dvije pobjede iz deset utakmica, uz četiri remija i četiri poraza bilans su Željezničara na "domaćem" terenu u posljednjih dvanaest godina. Pobjede su zabilježene protiv Anorthosisa i Sheriffa, a porazi od Hapoela, Maccabija, Maribora i Plzena. Željo je remizirao u susretima sa snažnom Malagom, tada respektabilnim Heartsom i slabim Lovćenom i Metalurgom. Čak se i Željini strijelci mogu nabrojati na prste jedne ruke. Gredić, Bešlija, Kvesić, Jamak i Bajić sretnici su koji su uspjeli pronaći put do mreže na koševskom stadionu.
Bilans u 28 posljednjih Željinih utakmica na Koševu iznosi pet pobjeda, petnaest remija i osam poraza uz gol razliku od 19 datih i 23 primljena gola.
Zamazivanje očiju, prazna obećanja i laži iz godine u godinu
Željo i njegovi vjerni navijači su, nažalost, osuđeni biti evropski domaćini na stadionu koji nije njihov. Igranje pred svojim navijačima je floskula koja se provlači godinama pred Željine evropske srazove na Koševu, i to s pravom jer Željini Manijaci nikada ne zakažu. Igranje na domaćem terenu je nešto sasvim drugo, nešto za šta Željo ne zna već tačno deset godina, a i mnogo duže izuzmemo li taj famozni Litex 2004. godine kada je posljednji put odigrana evropska utakmica na Dolini ćupova.
Dok su se pričale "šuplje" priče i davala lažna obećavanja, obično u periodu političkih i predizbornih kampanja, drugi su koristili vrijeme za napredak i rekonstrukciju. Na Grbavici se, nažalost, već dugo ništa nije promijenilo a za dobijanje evropske licence nisu potrebne tolike desetine miliona koje se spominju, već mnogo manje novca ali mnogo više volje. Mi ne znamo kada će se promijeniti, i kada će Željo napokon u evropskom dvomeču odigrati jednu gostujuću ali i jednu domaću utakmicu. U pravom smislu te riječi.
Željo svoj evropski uspjeh u budućnosti mora tražiti na svojoj Grbavici, gdje se nekada igralo i polufinale takmičenja čije je treće pretkolo danas za Plave samo nedosanjani san. Željo na Koševu neće pronaći svoju sreću, kao što je nije pronašao ni do sada. Krajnje je vrijeme da se stvari pokrenu sa mrtve tačke i da se lopta konačno zakotrlja na centru Grbavice. U jednoj evropskoj utakmici.
Promo
Nakon robne, stigla i novčana donacija
Nastavak podrške: Još jedna donacija iz Mozzarta za Sigurnu kuću Sarajevo
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
