Šta reći ili bolje rečeno šta napisati nakon još jednog poteza selektora Safeta Sušića? Kako definisati ili obrazložiti taj potez? Neki će ga nazvati potezom očajnika, neki će opravdati činjenicom kako Spahić može dati još dosta ovoj reprezentaciji, komentara će biti gomilu.
Ovdje u ovoj priči odmah na početku definitivno Spahića treba izdvojiti, baš kao ostale igrače, jer mnogo vremena smo izgubili objašnjavajući kako je ovaj uradio ono, onaj je uradio ono, jedan je trčao, drugi nije. Jedan je dobro igrao, a drugi nije, govorili smo, uporno zaboravljajući kako je za rezultate ekipe, u ovom slučaju reprezentacije, najodgovorniji selektor.
Naš je preživio puno toga u svom mandatu, možda kao niti jedan do sada i koji je još uvijek čvrsto u sedlu. Teško je nabrojati sve poteze, a pogotovo sve njegove izjave za ova, evo sada tri mandata. Krivci su bili svi, navijači, igrači novinari i tako u krug. Nikada, niti jednog trenutka, niti jednim slovom selektor nije prihvatio odgovornost za neki neuspjeh, dok je sa druge strane bez problema prihvatio činjenicu da je najzaslužniji za odlazak reprezentacije u Brazil.
U kvalifikacijama za EURO 2012. godine, izgubili smo dva boda protiv Albanije u Tirani, u gostima smo stradali od Rumunije, na kraju su nas ti bodovi skupo koštali jer smo morali pobijediti Francusku u Parizu, a nismo mogli. Poslije Albanije su krivi bili novinari jer su potcijenili Albaniju, za poraz od Rumunije je krivica pala na leđa igrača. Nakon brodoloma u baražu i šestice od Portugala, opravdanje je bila kvaliteta protivnika koji ima Ronalda, Nanija... Sušić nije izašao pred novinare i barem u stilu velikih trenera džentlmenski rekao da prihvata dio krivice. Ne.
U narednom ciklusu rezultatski stvari su dobrim dijelom išle u željenom toku pa se o taktici nije previše niti pričalo. Tek bi se spomenulo po neko ime koji bi se našlo na spisku ili ne. I tu je Sušić imao svoj put. Rijetko kada bismo čuli da je igrača kojeg je pozvao u reprezentaciju on pratio pola godine, godinu, da nam baš takav profil igrača na toj poziciji treba. Odnosno da kao i svaki selektor čvrsto stane iz svog igrača kojeg je pozvao. Za one koje eventualno nisu dobijali poziv pravdao se uglavnom nezavršenom dokumentacijom, neizainteresovanošću određenog igrača, slabom kvalitetom lige u kojoj igra...
Prvi put kada se brod zaljuljao (poraz od Slovačke) počeli su se tražiti neprijatelji reprezentacije, rušitelji atmosfere, ali se o taktici i eventulnim propustima nije pričalo. Stigao je i Brazil i neslavan kraj nakon prvog kruga. Ali pobijedio se Iran, nismo ostali na nuli i super. Trojica igrača su nakon Brazila rekla dosta je. Sušić nije previše tugovao pa ni tražio zamjene (kakve takve), javnosti je oči zamazao pozivanjem Dujkovića, Cimirota i Zakarića. O Kipru se nije previše zamarao jer je tvrdio kako imamo reprezentaciju "kojoj svaka može zabiti gol, ali isto tako koja može bilo kome dati dva - tri komada". Da li je neko od njegovih saradnika snimao Kipar protiv Hrvatske? Nije, baš kao što nije ni Nigeriju par mjeseci ranije u nekoj od prijateljskih utakmica koje je ova selekcija igrala pred Brazil.
Da li se pobrinuo da reprezentacija krene u ciklus sa kondicionim trenerom kojeg također nije imala u Brazilu? Nije. Sve što je rekao nakon poraza od Kipra jeste da pobjedu nismo ni zaslužili, da ne zna šta se dogodilo, šta je razlog naše slabe igre. Rijetki su progovorili da je možda problem u izboru igrača, taktici...
Onda je došao vanredni sastanak Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH nakon kojeg je Sušić ostao gdje jeste s tim da su za poraz od Kipra krivi svi podjednako. Zanimljivo, nakon sastanka je rečeno da upredstojeće dvije oktobarske utakmnice protiv Velsa i Belgije idemo sa postojećim snagama.
Pored toga okupljenim novinarima je Sušić objasnio kako on odmah prepušta svoju stolicu onom koji misli da trebamo uzeti šest bodova iz dvije utakmice, odnosno da bi on bio zadovoljan kad bi uzeli tri boda ili čak dva (računajući na dva remija). Krajnje čudno, jer ako vjeruješ u sebe, svoje igrače, onda si spreman staviti i "ruku u vatru" za igrače i cilj.
Ovako ostao je kao i bezbroj puta do sada nedorečen, nejasan, kako na terenu tako i pred novinarima. I sada kada je situacija realno takva da ima popriličan broj igrača sa malom minutažom u klubovima, da neki ne igraju, da su neki van forme, Sušić je u velikim problemima. Jer sada je on taj koji mora pronaći dobitnu kombinaciju u situaciji koja nije nimalo laka. Nažalost, ostaje dojam ili bolje rečeno pitanje - kome Sušić manje vjeruje u ovom trenutku? Sebi ili igračima?
Promo
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
