Nešto čekamo, godine prolaze, krvi je sve više...

Je li vrijeme da se krene u borbu protiv huliganizma?

Nešto čekamo, godine prolaze, krvi je sve više...

M. Maksimović

Odmah na početku da postavimo stvari na normalnu osnovu. Nema zemlje na svijetu koja je iskorijenila huliganizam, kojeg će biti dok je fudbala. Pa čak i u onim modernim, uređenim. Međutim, poenta je na borbi, odnosno načinu borbe protiv istog.

E tu već dolazimo do problema. U normalnim zemljama se pravila znaju. I tamo huligani mogu napraviti ono što rade ovdje. Mogu prekinuti utakmicu, napasti protivničke igrače, utrčati u teren, vrijeđati na rasnoj ili nacionalnoj osnovi protivničke navijače, igrače, isticati transparente uvrjedljivog zadržaja, ali su isti svjesni sa kakvim se kaznama mogu suočiti. 

 

Od onih novčanih, preko zabrana dolaska na stadione, kazni društveno korisnog rada, do onih najrigoriznijih, zabrane rada pojedinih navijačkih grupa. Nažalost, kod nas je situacija drugačija. Nakon nereda organizuju se emisije u kojima gosti i psiholozi pričaju o tome kako na navijače utiče loš standard, neuređena država itd.

 

Iz policije kažu kako su oni sve poduzimali da do nerede ne dođe, dok klubovi koriste onu izlizanu da to nisu njihovi navijači, da oni ne pomažu tako klubu. Ili što je u nas također sasvim normalna pojava, da policija privede huligane, nekada i njima i poznate, ali da sudstvo ne uradi svoje. 

 

Koliko puta ste prije utakmica ''visokog rizika'' čuli najave ljudi iz MUP-a, osiguranja, kako će na stadion biti zabranjeno doći u alkoholiziranom stanju, kako nema baklji, ovog ili onog. Onda opet ta ista utakmica bude prekinuta zbog tih istih baklji, ili nečeg drugog, trećeg. Neki put bude i privedinih, napune se ''marice'' a onda krene proces tzv pozivanja, odnosno sređivanja što je opet povezano sa čvrstom pozadinom pojedinih huligana čiji roditelji uporno zatvaraju oči, forsirajući onu kako su svi krivi samo ne neko njihov.

 

NS BiH u borbi protiv huliganizma već godinama koristi načine koji očito nisu dali rezultat. Kažnjavaju klubove, zabranjuju gostujućim navijačima dolazak na stadion i to je to. Zato se i vrtimo u krug, Naravno, ovdje ne želimo amnestirati klubove, koji da žive od prodanih ulaznica davno bi se raspali.

 

Klubovi su i danas spremni pustiti besplatno svoje navijače na stadion pod cijenu da će ih njihovi 

ispadi košatiti skupo,  nekada i preskupo. Opet nekada tim istim klubovima odgovara tu i tamo neki prekid, pritisak na sudiju, bačena koja baklja ili kamenica u teren, prema sudijama, gostujućim navijačima, ako su uzeli tri boda.

 

Navijačke grupe su posebna priča. Rijetki su klubovi u BiH koji se mogu pohvaliti da imaju navijačku grupu čiji broj ne varira od rezultata kluba. Nekada je sve idealno, puca ljubav na sve strane, nekada je neko nešto prodao, pustio, doveo, namjestio. Danas se je sasvim normalno da se navijačke grupe ''petljaju'' u rad uprave klubova, dovođenje ili prodaju igrača, trenera.

 

Opet naravno jer su to klubovi dozvolili. Istovremeno imamo grupe koje se teško mogu organizovati do kraja, tačnije grupe u kojima su vođe to u pravom smislu riječi. Znači one koji su spremni držati na okupu i one iskusne i one klince, momke koji često uzvikuje neke parole, mašu nekim zastavama za koje ne znaju šta su, čije su i koji ne pamte ono što je ova zemlja prošla u devedesetim.

 

Nažalost, posljednje slike i podaci iz mjesta Oborci nedaleko od Donjeg Vakufa govore da su u obračunu učestvovali momci koji vjerovatnu u životu nisu prisustvovali nekoj ''pravoj'' utakmici pred recimo nekih 40-50.000 gledalaca od kojih je pola gostujućih. Na utakmici na kojoj su najvažniji grlo, šalovi, dlanovi, na utakmici gdje se aplaudira i čestita boljem bez obzira kako se on zvao. I vjerovatno će teško takvu neku utakmicu i dočekati, jer ljudi na naše, uglavnom neuslovne stadione, dolaze sve manje, jer i oni koju dođu malo toga mogu da vide, nekada što su ekipe slabe, nekada što su postavljene ograde, mreže.

 

I to će tako trajati, sve do onog trenutka dok se ne krene u pravu, ozbiljnu borbu protiv huliganizma. Borbu u kojoj neće biti popusta niti za tatine sinove, niti za politiku, borbu u kojoj će svi dati svoj maksimum, od klubova, policije, sudstva, redara, medija. Borbu iz koje huligani ne smiju izaći kao pobjednici. Borbu u kojoj će se jasno dati do znanja koliko će biti kažnjen onaj koji baci baklju, koji uđe u teren, koji učestvuje u tučnjavi, koji vrijeđa na ovaj ili onaj način igrače, protivničke navijače, ističe transparente i zastave.

Potražite više informacija na temu Premijer liga BiH:

 

Žestoke novčane kazne, zabrana dolaska na stadion, društveno korisni rad, solucija je dovoljno i sigurno je da će dati rezultate. Pa neka oni koji mogu plaćaju svoje kazne. Ionako imamo problema sa punjenem raznih budžeta, neka osjete šta znači društveno korisni rad, ili neka za vrijeme utakmice budu kući, eventualno policijskoj stanici. Načina ima, ako se želimo boriti. Opet ne da iskorijenimo huliganizam, već da ga usporimo, postepeno smanjimo. Ako hoćemo....

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.