Radmilo Mihajlović: Golovi ne padaju sami od sebe

Godinama je Grbavicom odjekivalo "Radmilo Mijalović, ša la la la la"...

"Često se prisjetim tog 7. septembra 1986. Nemoguće je da taj datum i taj derbi ne pobudi lijepa osjećanja. Sve je bilo čudno tog dana, a ja sam imao dosta sreće. Navečer me je oborila povišena tjelesna temperatura, probudio sam se bolestan, ali su me doktor Braco Jurišić i njegova supruga uspjeli osposobiti, napravili su neke koktele, tako da sam ipak uspio istrčati na teren. Bila je to rapsodija Želje, osim što sam postigao tri gola, promašio sam i penal, asistirao Harisu Škori za gol...Zaista utakmica koja se ne zaboravlja", priča Mihajlović o meču koji je Željo dobio 4:1 i naglašava koliko se sarajevski vječiti derbi razlikuje od svih ostalih.

"U naše vrijeme nikada nije bilo netrpeljivosti među navijačima dva tima. Derbiji su se dugo ičekivali, a na utakmice se išlo zajedno. Ta neka prijateljska atmosfera među rivalima, kako igračima tako i navijačima, nigdje drugo ne postoji. Za razliku od beogradskog derbija, onoga u Milanu, ili bilo kojeg drugog gradskog ili velikog derbija poput Dinama i Hajduka, rivalstvo je bilo u granicama normale. Išlo se masovnije na utakmice, ali masovne histerije nikada nije bilo."

U odnosu na nekadašnje dvoboje, kvalitet utakmica posljednjih godina na sramno je niskom nivou. U mkodificarom naslovu pjesme Bijelog Dugmeta, "Uspavanka za Radmilu M" mogla bi biti sažeta razlika između sad i nekad. Nekad smo svjedočili bravurama Radmila M, danas najčešće uspavankama.

"Šta je razlog? Kvalitet! Pogledajte kakvi su nekada nastupali igrači. Samo u Sarajevu, Sušić, Pašić, Musemić, Vukičević...sve majstor do majstora. U Želji također, bilo nas je najmanje pet koji smo mogli napraviti višak. I jedni i drugi igrali su da postignu gol, jurišalo se prema naprijed. Danas su sve misli usmjerene kako sačuvati vlastitu mrežu. Preferira se destrukcija što mi se uopće ne dopada. Gledao sam recimo Želju protiv AIK Štokholma na Grbavici i nisam vidio apsolutno ništa, bilo je negledljivo, bez trunke mašte. Kao da treneri očekuju da će gol pasti sam od sebe"

Nije direktno nikoga savjetovao, ali kroz njegove izjave jasno se može zaključiti šta bi bio recept za bolji i zanimljiviji fudbal generalno, a posebno u derbijima.

"Derbiji su posebne utakmice, veliki je naboj, svi žele da se dokažu, ali neophodno je preuzeti rizik, bez toga nema ništa. Potrebno je biti malo hrabriji, pokazati više mangupluka i fudbalskojg bezobrazluka. Igrači se ne bi smjeli plašiti da će izgubiti loptu. Ne možeš samo trčkarati i čekati da se nešto desi samo od sebe"

Cifre me ne iznenađuju

Mihajlović redovno prati fudbalska dešavanja u svijetu. Kaže da ga ne iznenađuju basnoslovne cijene fudbalskih transfera.

"Ja bih  to nazvao igrom velikih brojki. Imate jednog Pogbu za kojeg Manchester plati 100 miliona, ali oni četvrtinu vrate nakon nekoliko dana prodajući samo njegove dresove. Naravno nisu to ni upola realne vrijednosti igrača, niko ne vrijedi 100 miliona i nenormalno je za ljude koji teško žive da prihvate tu realnost. Međutim, kad im se može, zašto da ne. Fudbal je magnet za ljude širom svijeta, veliki se novac vrti i čim imaš prihode možeš da radiš šta hoćeš".