Sarajevski derbi broj 108: Tresla se gora, rodio se miš

Dva najveća bosanskohercegovačka kluba su u subotu navečer odmjerili snage na Grbavici, a nakon 90 minute očajne fudbalske predstave nije bilo pobjednika (1:1).

Publika koja na stadione dolaze zbog fudbala ostala je razočarana. Osim njih, razočarani su ostali i svi ljubitelji klupskog bh. fudbala, koji su derbi pratili putem malih televizijskih ekrana.

S velikim nestrpljenjem čekao se 108. sarajevski derbi, a s obzirom da su obje ekipe u prošloj sezoni razočarale svoje navijače, te da su u ovu ušle sa ambicijama za iskupljenjem, od najvećeg bh. susreta se očekivalo mnogo.

Međutim, kao i mnogo puta u posljednjih nekoliko godina dobilo se veliko ništa. Mnogo tenzija na terenu, loša igra, niti jedan hvale vrijedan trenerski potez s klupe i, neizostavno za sportske priredbe, nedolično ponašanje na tribinama.

Kostićevo iznenađenje nije dalo očekivani rezultat

Novi trener Željezničara Miloš Kostić na teren je, što zbog objektivnih (povrede, suspenzije i odlazak Hervasa), što samo iz njemu znanih razloga izveo hazardersku postavu sa četiri ofanzivna igrača (Lendrić, Nikolić, Pozder, Beganović) i samo dva klasična veznjaka (Bekrić i Radinović), iako niti u jednom prijateljskom susretu niti slična postava nije istrčala na teren. U odnosu na generalku protiv Metalleghea, čak sedam novih igrača našlo je mjesto u timu, a stekao se dojam da je svoje mjesto u timu trebao pronaći neumorni veznjak Adnan Šečerović. 

Ovim potezom Kostić je praktično sredinu terena ostavio na miliost i nemilost Bekriću i Radinoviću, što se osjetilo u igri Željezničara čak i u momentima kada su brojčane snage bile izjednačene. U tih prvih pola sata, iako ofanzivno orijentisani, Plavi nisu napravili ništa konkretno prema naprijed, a nakon Husićevog isključenja sve dugo planirane taktike pale su u vodu. Sa igračem manje izabranici Miloša Kostića nisu djelovali loše, čak su i nakon lijepe akcije i sjajnog pogotka Lendrića stigli do prednosti. Međutim, gosti su brzo stigli do izjednačenja, a do kraja su Plavi uspjeli sačuvati bod.

Dva uzastopna poraza u derbijima koštala Sarajevo pobjede na Grbavici?

Kao i njegov kolega na suprotnoj strani, šef stručnog štaba bordo tima Almir Hurtić izveo je na teren ekipu koja niti u jednom prijateljskom susretu nije istrčala na teren. Kovačević koji je trebao igrati stopera je povrijedio koljeno, a ispred Hodžića i Četkovića, koji su se očekivali u timu, priliku su dobili Kadušić i Radovac. Malo iznenađenje bilo je i ostanak Leona Benke na klupi za rezervne igrače.

Nakon isključenja Husića očekivala se hrabrija igra bordo ekipe, ali čini se da su šefu struke u podsvijesti bila dva uzastopna poraza i da upravo zbog toga nije smio preuzeti veći rizik. Možda je i pogodak domaćih s igračem manje skresao krila gostima, no kada se sve sabere i oduzme, može se reći da je izabranicima Almira Hurtića ali i njemu samom nedostajalo više hrabrosti. Imali su gosti inicijativu, no pravog pritiska i kidisanja na isključenjem ranjenu zvijer nije bilo. Sve u svemu, i sa igračem više nekako se čini da je nakon izjednačujućeg pogotka cilj Sarajeva bio ne izgubiti utakmicu.

Mediji snose odgovornost za huliganizam na tribinama

Govoriti o 108. sarajevskom derbiju, a ne spomenuti incidente koje su izazvali navijači Sarajeva bilo bi licemjerno. Iz samo njima znanih razloga počupali su veći broj stolica na sjevernom dijelu tribine, te su bakljadom nakon izjednačujućeg pogotka svojih ljubimaca izazvali prekid utakmice od 16 minuta. Ružno je bilo u tim momentima gledati šta se dešava na tribinama stadiona Grbavica i za onakvo ponašanje opravdanja nema i ne smije ga biti, kao što se ne smiju prešutjeti pozitivne akcije navijačkih grupa vrijedne pohvale (doborovoljno darivanje krvi, učešće u humanitarnim akcijama),  

Međutim, treba biti iskren i reći da i bh. mediji, bez izuzetka, snose veliku odgovornost za huligansko ponašanje navijača. Ne samo najvatrenijih pristalica bordo tima, nego i svih ostalih navijačkih skupina sklonih izazivanju incidenata. Upravo su mediji ti koji možda na nesvjetan način, izvještavajući o sjajnoj atmosferi na stadionima sa "milion" zapaljenih baklji i topovskih udara, daju vjetar u leđa navijačkim grupama. Problem je to sa kojim se na odgovoran način trebaju pozabaviti mediji, društvo, FSBiH, klubovi, ali i Udruženja navijača, upravo ona koja su bezbroj puta do sada pokretala brojne akcije vrijedne hvale. Niko nema pravo šutnjom pobjeći od problema koji su evidentni i nisu bezazleni, no u isto vrijeme i rješivi uz otvoren i iskren pristup.