Škija - moderan centarhalf sedamdesetih

Prvi u odbrani, prvi pred protivničkim golom. A Škija je postizao golove, za svoj Željezničar sa kojim je bio prvak Jugoslavije, za reprezentaciju koju je odveo na SP 1974. godine, za Nicu.Nakon igranja u juniorskoj selekciji Bosne i Hercegovine, Škija ostvaruje 12 nastupa u jugoslovenskom juniorskom timu, a nakon njega igra 18 utakmica u mladoj selekciji. 1972. debituje za seniorsku selekciju u kojoj je odigrao 41 utakmicu i postigao 10 golova.

Stariji se sjećaju dramatične utakmice u Grčkoj. Jugoslavija je imala u grupi 7 četiri boda, Španija šest, a Škiji i saigračima je igrala samo pobjeda od dva razlike. U 15. minuti Jugoslavija je imala 2:0 golovima Bajevića i Karasija, a onda domaćini prave preokret. Eleftherakis je smanjio na 1:2, Bajević je dobio crveni karton, a onda je Škija iznenadio svog velikog prijatelja Envera Marića i Grčka je izjednačila.

Škija je kasnije priznao kako nije imao snage izaći ponovo na teren u drugom dijelu, tražio je izmjenu, a stvar su popravili Šurijak i Karasi golom u sudijskoj nadokandi. Dva mjeseca kasnije stigla je majstorica u Frankfurtu. Škija je bio nervozan, razmišljao je šta ako Jugoslavija ne prođe Španiju. Dan kasnije je u 13. minuti postigao gol za istoriju

''Osjećao sam grižu savjesti što sam na kvalifikacionoj utakmici u Atini skrivio autogol. Da se nisam rehabilitovao protiv Španaca, u trećoj utakmici, svi bi me okrivili za još jedan neodlazak na Svjetsko prvenstvo. A to je bila jedinstvena šansa za moju generaciju. Jedva sam zahvatio tu loptu. To je, rekao bih, naš zajednički gol i zajednički uspjeh. Žao mi je samo što nismo u Minhenu postigli više'' prepričavao je kasnije Katalinski.

U Njemačkoj je reprezentacija pukla u drugom krugu iako je Škija komandovao odbranom koja je odolila Brazilcima, protiv Zaira je postigao gol, odigrao je svih šest utakmica. Jugoslavije je i 1976. godine igrala na završnom turniru EP i to kao domaćin. Škija je bio posebno raspoložen u kvalifikacijama, postigao je dva gola protiv Norveške, u Stockholmu jedan Šveđanima. Posljednju utakmicu za reprezentaciju odigrao je 8. maja 1977. protiv Rumunije (0:2) u Zagrebu, u kvalifikacijama za SP 1978. u Argentini.

Tri godine je Škija proveo u Francuskoj, u planu je bio Strasbourg, završio je u Nici. Bio standardan, u ekipi sa Musemićem, Bjekovićem, Baratellijem, Sanchezom. Postigao je 28 golova, družio se sa poznatim ''facama'' od Belmonda do Brigitte Bardot. 

Igračku karijeru je, zbog problema sa povredama, završio 1978. sa tek napunjenih 30 godina. Iako je vodio tešku borbu sa opakom bolešču, Škija nije odustajao, pratio je fudbal, igrače, utakmice. Posljednju pobjedu je proslavio protiv Albanije u Zenici.