"Slučaj Puljić" kec je na desetku nacionalnim elitama

Kome je potrebna farsa

"Slučaj Puljić" kec je na desetku nacionalnim elitama

Kobnog četvrtog oktobra 2009. ugašen je jedan mladi život. Ne bi to bila senzacionalna vijest da se nije radilo o navijaču ubijenom vatrenim oružjem. 

Vedran Puljić dao je život za ono što je najviše volio, onaj koji mu ga je uzeo morao bi biti adekvatno kažnjen. No još uvijek nije.

Vedran Puljić simbol je nepravde koju na svojoj koži osjećaju navijači Sarajeva već punih osam godina, ali i tragikomedije kojoj se građani BiH nikako ne mogu oduprijeti evo već dvije decenije. 

Pucanj koji je presudio Vedranu, uslijedio je nakon potpunog ludila koje se dešavao u Širokom toga dana. Ludila koje kao da je izrežirano i savrešno je odgovaralo političkim elitama. Dolazi dakle u grad više ljudi nego što u njemu živi, ali avaj...Mjere obezbjeđenja su sramne, kao da se priželjkuje belaj.

Ono što je uslijedilo poslije ubistva Puljića farsa je na kojoj iste te elite jašu, prekidač kojim se dižu i uvijek će se dizati tenzije između Bošnjaka i Hrvata kako se kome prohtije i u zavisnosti koliko je bitan razlog da bi 

se "zakrvilo". I nikome ne pada napemet kazniti počinioca, jer "tako to treba. Što duže ga ne kažnjavaju, njima više odgovara.

Ubistvom Vedrana Puljića ubijeno je čovječanstvo, a njegova smrt ima dalekosežne i nepopravljive posljedice, osim što oslikava apsurd koji preživljavamo.

Tog četvrtog oktobra 2009. nakon njegove smrti i sedam navijača Sarajeva je uhapšeno. Vedran, Armin, Adis, Amer, Marko, Vedad i Aner. Nacionalno šarolika ekipa.

Jednog od njih policajac je upitao otkud Vedran da živi u Sarajevu, na šta mu je ovaj odgovorio "pa živi čovjek u glavnom gradu svoje zemlje, zar je to problem, što ne bi živio." 

Policajac je odmahnuo rukom rekavši "moj glavni grad je Zagreb". Dobro, legendo moja...

Skandaloznija je bila izjava drugog policajca koji je ubistvo okarakterizirao riječima bolje da je "njihov Vedran, nego naš".

Ludilu u Širokom tada je kumovao nedovoljan broj policaja na licu mjesta. Slično se dešavalo u Mostaru, nema Izbora, nema komesara, nema ničega. Nekoliko puta izbjegnuto je krvoproliće.

Četvrtog oktobra 2009. dovoljno je bilo upucati jednog i tako za sva vremena ubiti svaku pomisao na zdravo rivalstvo dva kluba. 

Termin objavljivanja vijesti o oslobađanju optuženog za ubistvo, Olivera Knezovića, dan pred duel na Koševu, poseban je tek bezobrazluk koji je imao tačno projiciran cilj.

Žali Bože nedužnog momka koji je morao biti ubijen da bi se održavale konstantne tenzije, jer samo u takvoj atmosferi elite mogu opstati.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi