"U Sarajevu je bilo teško igrati, ali danas je druga priča"

Italijani su svojim čitateljima odlučili pobliže objasniti situaciju u Bosni i Hercegovini - od rata, podjela, ništavila, fudbal je uspio.

"Posjet Bosni može da bude komplikovan, ali i impresivniji nego što to možete da zamislite. Prvi utisak o Sarajevu može da bude stvarno šokantan. Kružite oko hotela i naletite na groblje, koje se nalazi odmah u blizini centra grada. U Bosni ih imate na hiljade, u gradovima ili selima, ograđene ili neograđene, ali to je dio pejzaša u toj zemlji", piše italijanski portal, koji još jednom podsjeća na podjele u našoj zemlji.

"Velike podjele i dalje razlikuju i sputavaju ovu zemlju. Postoje tri nacionalna predsjednika, 40 ustava za svaki kanton, tri jezičke verzije jednako priznate od strane države. BiH je podijeljena na Federaciju, gdje se nalaze bosanski Muslimani i Hrvati, te na Republiku Srpsku, gdje su nastanjeni uglavnom bosanski Srbi".

Autor teksta imao je priliku da upozna i noćni život našeg glavnog grada.

"Sarajevo je prepuno mladih ljudi, koji žele da uživaju navečer i da piju kafe, puše nargilu i plešu do kasno u noć. Oni su mladi, rođeni u ranim 90-im i imaju iskustvo o ratu". "Ujedinjeni smo, a u isto vrijeme i nismo", kazao je jedan od mladih Sarajlija čija je kuća bombardovana.

Ima nešto zajedničko i pored svih podjela

"Iako su mnoge stvari podijeljene na tri dijela, jedno je zajedničko - Premijer liga BiH, gdje nastupaju samo najbolji iz čitave države. Nogomet i košarka su najpopularniji sportovi u BiH. Kvalitet lige nije visok, ali se dosta prati. Međutim, reprezentacija ima Džeku, Pjanića, Begovića, Spahića, Ibišević i Lulića. Na ulicama Sarajeva je  nemoguće da se ne vide dresovi svih tih igrača na prodajnim štandovima ili na nekim od prolaznika", piše u nastavku teksta.

Zatim se autor teksta prisjetio prve utakmice BiH protiv Italije, ali i činjenice da je BiH mogla imati Zlatana Ibrahimovića, Marija Stanića, Zorana Savića, Savu Miloševića, Aleksandra Nikolića, Zorana Planinića...

Buržoazijska protiv radničke klase

U susret 109. derbiju, posvećena je pažnja i sarajevskim timovima.

"U Sarajevu postoje dva tima koja čine jedan od najglasnijih balkanskih derbija. FK Sarajevo je osnovan nakon Drugog svjetskog rata, a rival mu je klub kojeg su osnovali radnici željeznica, FK Željezničar. Tipični dualizam - radnička klasa protiv buržoazije. Navijači Željezničara nazivaju se Manijaci, zbog njihovog fanatizma prema Željezničaru. Za klub navijaju Džeko i Zukanović, koji su nekada igrali u njemu, a i Pjanić. Trenutno za Želju nastupa i Italijan Boccaccini, koji je iz Bolognine škole, a igrao za Bresciju", piše Maidirecalcio.com.

Nije zaboravljen niti mostarski derbi. 

"Ako je sarajevski derbi podjela po klasama, onda je mostarski etničko-religijski derbi. Grad je podijeljen u ratu, dijeli ga most, koji je bombardovan 1993. godine, a obnovljen 2004. godine. Zrinjski je 'hrvatski' klub, igra na Bijelom brijegu, a s druge strane je Velež. Često su derbiji završavali neredima i krvavo, te mržnja između klubova nikada nije prestala".

"Sa stadiona vidite groblje"

"Nogomet je najbolja manifestacija neriješenih pitanja u bivšoj Jugoslaviji", tvrdi Loic Tregoures, francuski sportski novinar koji je  godinama boravio na Balkanu kako bi bolje upoznao situaciju u našoj zemlji, ali i regionu.

Italijanski novinar Gianni Mura imao je priliku da nakon rata posjeti Sarajevo i da na Koševu prati duel BiH i Italije.

"Koševo je drugačiji stadion, s tribina vidite grolje. Nismo imali gdje parkirati automobile od bodljikavih žica", prisjetio se Mura za La Repubblicu gostovanja Italije na Koševu , kada je 40.000 ljudi pratilo meč kojeg smo dobili sa 2:1. Bilo je to u novembru 1996. godine.

"Bilo je teško igrati do maksimuma u Sarajevu nakon svega što smo vidjeli. Igrate protiv ljudi koji su možda malo prije zakopali tijela svojih najmilijih u neki od grobova. Mi smo živjeli u nekom drugom svijetu, mada je to bilo svega sat leta avionom. Nije bilo jednostavno", dodao je.

"Hvata me jeza dok pričam, ali danas sve to izgleda divno i to je dokaz da jedna zemlja može da procvjeta nakon rata", smatra Mura.