"Vjerujte mi, osjećam istu tremu kao nekad protiv Španije"
Foto: EPA

Bivši Zmaj u 36. godini igra za Zvijezdu

"Vjerujte mi, osjećam istu tremu kao nekad protiv Španije"

Piše: A. Pašić
Kada vam neko spomene Modriču i fudbal, bez sumnje, sjetit ćete se Darija Damjanovića. Danas kada ima 36. godina na plećima ovaj nekadašnji reprezentativac BiH i dalje igra fudbal, a nakon prilično bogate karijere u inostranstvu fudbalski život je nastavio na bh. terenima, tačnije u Zvijezdi, gdje se izborio za svoj komadić slave. 

Iz javnosti Damjanović se skroz povukao. Mnogi su pitali za njega. Izgubio se. 

"Razgovor za medije? Ha, bolje da ste našli nekoga mlađeg... Dobro, ajde može", kazao nam je skromni Damjanović nakon što smo ga pozvali. 

Za početak, otkud u 36. godini toliko snage i želje za fudbalom?

"Kako mi se bliži kraj karijere, sve više mi je žao i trudim se da za ovo vremena što mi je ostalo dajem sve od sebe. Kada vidim koliko se moji saigrači iz Zvijezde trude na svim utakmicama, grijeh bi bio da igram drugačije. Stvarno nam dobro ide. Prvi smo na tabeli, imamo samo jedan poraz i težit ćemo ka tome da nastavimo u tom smjeru."

Kada planirate završiti karijeru?

"To će zavisiti od mnogo faktora. Meni iskreno će biti žao kada budem morao donijeti tu odluku, jer u fudbalu stvarno uživam, ali nekad će sigurno doći neko i reći: 'Dario, dosta je...' Trenutno mi je lijepo u Zvijezdi, kod kuće sam, tu su mi porodica, prijatelji." 

Kako je došlo do toga da dođete u Zvijezdu? Jeste li imali bolje opcije? 

"Mogao sam ostati i u Srbiji, imao sam ponudu da i dalje igram za OFK Beograd, ali sve me to odvajalo od porodice. Djeca su krenula u školu i u takvim okolnostima nije mi odgovaralo da svake sedmice iz Beograda idem kući. Nisam više ni mlad da mogu sve to podnijeti."

Čini se kako su vas u Gradačcu prihvatili na najbolji mogući način. 

"Kada ste u inostranstvu i cijene vas, to mnogo znači, a zamislite tek kako se osjećam kada isto doživljavam kod kuće. Kako mi neće značiti... Nemam nikakvu zamjerku, stvarno, lijepo se osjećam u Gradačcu." 

Koliko Vam je danas teško pronaći motiv? Kroz karijeru ste igrali na mnogim evropskim stadionima, a danas sa Zvijezdom gostujete u Konjicu, Živnicima...

"Dobro pitanje. Velika je razlika, ali upravo to koristim da motivišem saigrače. Kada sam sa reprezentacijom gostovao u Španiji na stadionu Valencije, priliku za igru sam dobio u finišu, ali trema koju sam osjećao pri ulasku je ravna ovoj koju osjećam danas dok igram protiv Igmana ili neke druge ekipe u prvenstvu. Možda zvuči nevjerovatno, ali je istina. Isto se spremam sada i uvijek nađem sebi razlog da se motivišem."

Za koji klub Vas vežu najljepše uspomene? 

"Hajduk i Kaiserslautern su klubovi koje bih posebno izdvojio. Doći iz jedne Modriče u Hajduk za mene je bio veliki izazov, bilo mi je teško u početku, ali imao sam i ludu sreću da odmah u prvom kolu protiv Međimurja zabijem gol sa 30 metara. To je bila prekretnica. Kasnije mi se posrećilo da budem strijelac i protiv Dinamu u velikom derbiju, došli su trofeji, i tek tad sam osjetio šta znači biti fudbaler." 

Imali ste čast i da nosite dres reprezentacije BiH. Po čemu pamtite taj period? 

"Čast mi je što sam imao priliku dijeliti svlačionicu s gromadama poput Sergeja Barbareza, Elvira Bolića, Elvira Rahimića i mnogih drugih. Te stvari imaju posebno mjesto u mom srcu i ponosan sam na utakmice koje sam odigrao za državni tim. Najviše ću pamtiti utakmicu protiv Turske u kojoj smo pobijedili rezultatom 3:2. Golovi, taj ambijent... Nešto nevjerovatno što sam doživio. I danas sam u kontaktu s nekim igračima iz te generacije."

Postoji li nešto za čim žalite? 

"Žao mi je što nisam ostao u Njemačkoj duže, a mogao sam. Ali, u životu treba biti zadovoljan s onim što imate. Nisam ja imao vrhunsku karijeru, no zaradio sam dovoljno da mogu živjeti lijepo i ne treba se vraćati u prošlost. Bilo, prošlo..." 

Kakvi su planovi za dalje, u kojem poslu se vidite nakon karijere? 

"Za sada razmišljam samo da na što bolji način privedem karijeru kraju. U kontaktu sam uvijek sa menadžerima, trenerima, volim da saslušam svačija mišljenja. Gdje će me život odnijeti, ne znam, no bilo bi sigurno lijepo za početak raditi trenerski posao sa djecom", kaže Damjanović. 

Lična karta:

Dario Damjanović je rođen 23. jula 1981. godine u Gradačcu. Igračku karijeru je počeo u Šamcu, a prije nego što je došao u Zvijezdu još je igrao za Modriču, Hajduk, Luch-Energiju, K'slautern, Čelik, Novi Pazar, Jagodinu, Hong Kong Pegasus i OFK Beograd. Za reprezentaciju BiH je odigrao 17 utakmica.