Vremena nema: Bh. klubovi moraju početi vjerovati mladim igračima

Naime, u Engleskoj su Zmajići razbijeni rezultatom 5:0, te su kvalifikacije završili kao posljednja ekipa sa samo tri osvojena boda iz deset utakmica, odnosno bez pobjede, sa tri remija i sedam poraza.

Navijači i bosanskohercegovačka sportska javnost su s pravom razočarani, selektor Darko Nestorović je zajedno sa svojim štabom odgovoran za loše partije i rezultate mlade reprezentacije, ali veliko je pitanje da li oni jedini snose odgovornost za krah.

Naime, već godinama u bosanskohercegovačkim klubovima, koji bi po pravilu trebali biti ti koji prave igrače za omladinske selekcije, se slabo radi, a igračima koji izađu iz juniora samo rijetki klubovi pruže priliku da u seniorima pokažu šta znaju i u takvoj situaciji se gube mladi igrači koji su u omladinskim kategorijama mnogo obećavali.

Uglavnom se seniorski timovi oslanjaju na iskusne snage, te igrače iz regiona sumnjivih kvaliteta, a svoje talente i igrače koje su godinama fudbalski odgajali olako prekriže.

Na ruku im idu i pravilnici Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine kojima se mlađim igračima, a samim tim i budućim mladim reprezentativcima ne daje vjetar u leđa. Pravilo o zaštićenom godištu prema kojem u zapisniku svake ekipe u Premijer ligi mora biti tri igrača od 21 godinu ili mlađa očito ne daje rezultata, a dosadašnjih 11 odigranih kola Premijer lige možda i najbolje govori koliko treneri vjeruju mladim igračima.

Analizirajući dosadašnji dio sezone SportSport.ba je došao do podataka da dva kluba u dosadašnjem dijelu prvenstva niti jednu utakmicu nisu počeli sa igračem iz zaštićenog godišta, a da stvar bude gora radi se o lideru prvenstva i aktuelnom prvaku naše zemlje Zrinjskom iz Mostara, te Metallegheu. 

Situacija nije mnogo bolja ni kod ostalih klubova izuzmemo li Krupu, čiji trener Slobodan Starčević vjeruje mladim igračima, pa bi bilo logično da u nekim narednim trenerskim reprezentativnim križaljkama i za njega bude mjesta, te donekle Olimpic koji se ove sezone mnogo više orijentisao na mlade snage.

Najmanje igrača iz zaštićenog godišta Slobodan Starčević je na teren poslao u 11. kolu (četiri), a u par navrata među prvih 11 u timu Krupe je bilo čak sedam igrača sa 21 godinom ili mlađih.  S druge strane treneri Olimpica nisu nikada među prvih 11 imali sedam igrača iz zaštićenog godišta, no u zapisniku ih je znalo biti toliko s tim da su u dva navrata četvorica mladih igrača započela susret.

Što se tiče dva najveća bosanskohercegovačka kluba, Željezničara i Sarajeva, situacija po pitanju davanja prilike mlađim igračima također nije sjajna. Pritisnuti imperativom rezultata treneri vječitih rivala više se oslanjaju na iskusnije igrače što im ipak u dosadašnjem dijelu sezone nije donijelo toliko željeni rezultatski iskorak.

Kod Sarajeva je u zapisniku najviše bilo mladih igrača u susretu 2. kola u kojem je bordo tim savladao Zrinjski. No, od njih šestorice u zapisniku (Kadušić, Kovačević, Radovac, Mujakić, Anđušić i Gljiva) samo je Kadušić počeo meč. Najviše igrača sa zaštićenim godištem u prvom timu Sarajeva je bilo u duelu 7. kola protiv Radnika. Meč koji je završio bez pobjednika tada su počeli Kadušić, Radovac i Mihojević, a niti jednog mladog igrača u prvom timu Sarajeva nije bilo u duelu 8. kola u Vitezu u kojem je Sarajevo slavilo.

Kod Željezničara, koji je prije par godina bio ekipa koja je najviše "gurala" svoju djecu situacija nije ništa bolja. Od prve minute kod Plavih su u deset utakmica igrali jedan ili dva igrača sa zaštićenim godištem, dok u duelu 2. kola protiv Olimpica nije bilo niti jednog mladog igrača u početnom sastavu, a najviše mladih igrača u zapisniku je Željezničar imao na otvaranju sezone u vječitom derbiju (Memija, Beganović, Ćeman, Mujagić i Žerić) s tim da su susret počeli Memija i Beganović.

Igrače zaštićenog godišta nisu pretjerano koristili ni ostali premijerligaški klubovi. Propisi su ispoštovani, no uglavnom je susrete počinjao jedan ili dva igrača, dok su oni ostali pobjede, remije i poraze svojih ekipa gledali sa klupe za rezervne igrače.

Mladi ofanzivac Radnika, Demir Peco, je jedan od sretnika kojima su treneri pružali priliku i deset mečeva je počeo od prve minute, a ukazano povjerenje je iskoristio na najbolji mogući način. No, bitno je naglasiti da kod ekipe iz Bijeljine niti u jednom susretu u prvom timu nije bilo drugog igrača iz zaštićenog godišta, odnosno preostala dvojica su u većini slučajeva bili u zapisniku samo kako bi se procedure ispoštovale.

Treneri tuzlanske Slobode također nisu imali pretjerano povjerenja u mlađe igrače. Često je samo jedan fudbaler iz zaštićenog godišta počinjao meč, a u tri susreta niti jednog nije bilo među prvih 11. Slična situacija je i kod ostalih bh. klubova, tako da se s pravom moramo zapitati šta i kako dalje?

Fudbalski savez Bosne i Hercegovine mora promijeniti pravilo zaštićenog godišta, a i treneri bh. klubova trebali bi više vjerovati mladim igračima. Ukoliko ne dođe do velikih promjena po ovom pitanju, loši rezultati mlade selekcija će biti sasvim normalna pojava, selektori će se još više okretati dijaspori uz nadu da će tamo "iskopati" nekog novog Pjanića, Kolašinca, Begovića, no prošla su vremena kada je takvih bilo na pretek.