Zašto da se ne radujemo suspenziji?

Paradoksalno, dok Evropa i svijet uglavanom sažaljevaju Bosnu i Hercegovinu, oni koji su malo upućeniji u ovdašnja fudbalska zbivanja, tvrde kako je suspenzija nešto najbolje što nam se moglo desiti u ovom trenutku.

Zašto je suspenzija dobra? Pa, kao prvo, da nije bilo suspenzije vjerovatno se još zadugo ne bi riješili Čolakovića, Dominkovića, Čeka, Ušanovića i njima sličnih. Protiv ovih se ljudi godinama bori sportska javnost, igrači, treneri, navijači i fudbalske legende i ništa. Tek kada su stali na žulj UEFA-i i FIFA-i stigle su promjene.

Drugačije ih niko ne bi mogao istjerati iz Saveza i to svi mi jako dobro znamo. Ako je cijena da neko vrijeme provedemo pod suspenzijom kako bi se stvari postavile na svoje i kako bi na čelo Saveza KONAČNO mogla zasjesti imena poput Ivice Osima, Sergeja Barbareza, Predraga Pašića i ostalih, onda smo je spremni platiti.

Naravno, UEFA i FIFA neće riješiti sve naše probleme, ali ćemo barem dobiti šansu da krenemo iz početka i sa ljudima koji vole fudbal, a ne fotelje i kafane.

Po svemu sudeći prvo ime novog N/FSBiH će biti Ivica Osim, kojeg je na ovo mjesto morala postaviti UEFA, jer da su se drugi pitali Švabo nikada ne bi ni prišao Savezu, a ne kamoli sjeo na njegovo čelo. Ista je situacija i sa još jednom legendom bh. fudbala, našim kapitenom Sergejom Barbarezom, za kojeg također, do suspenzije, nije bilo mjesta.

Vjerovali ili ne, suspenzija je dobar stvar po bh. fudbal jer je to cijena koju smo jednostavno morali platiti kako bi se riješili malignog tkiva u bh. fudbalu i zbog toga imamo svako pravo da joj se radujemo.