Budućnost je preko okeana

KS BiH grca u problemima, čini se da ne zna ni ko pije ni ko plaća. Igrači rođeni u našoj zemlji ili porijeklom iz nje nose igru drugih reprezentacija, prije svega ovih iz susjedstva ili komšiluka, a da za njima niko u savezu ne žali. Čast izuzecima koji prate košarku, ali takvih je sve manje.

Oni koji su ostavili cijeli svoj život u košarci danas ne mogu ni primirisati savezu ili nekoj reprezentativnoj selekciji, jer nisu podobni. Ko se u našem savezu posljednjih godina sjetio Gorana Sutona. Niko do onog trenutka kada je mladi Sarajlija zaigrao u finalu NCAA lige za svoj Michigan State. Tada su ga spazili i Hrvati, kaparisali za svoj nacionalni tim, a u našem savezu su rekli, pa eto momak neće da igra za nas, nek mu je sretno. 

Ove godine u NCAA ligi (ligi sveučilišne američke košarke) igra nekoliko igrača iz BiH ili su porijeklom iz BiH. Trenutno njih pet igra na američkim univerzitetima, ali ima još dosta igrača koji su tamo s pasošima Srbije ili Hrvatske, a porijeklom su iz naše zemlje, ali je teško doći do podataka jer svima njima u indexima stoji podatak da su Srbi ili Hrvati.

Među pet igrača za koje se zna da su iz BiH ili ih Amerikanci svrstavaju u igrače iz BiH su Adnan Hodžić, Halil Kanačević, Edin Suljić, Mirza Medinić i Miloš Knežević. Neki od njih, poput Hodžića igraju odlično, solidni su Kanačević i Suljić, Knežević također, dok je Medinić prema statistici najslabiji igrač svog univerziteta, ali ga ne treba otpisati, možda bude napredovao.

Adnan Hodžić – Limpscomb Bisons

Sarajlija Hodžić igra na poziciji centra, student je treće godine Limpscomb Univerziteta i najbolji je igrač svog univerziteta. U 25 odigranih utakmica za svoj fakultet ima odličnu statistiku. U osam od dvadeset pet utakmica imao je double-double učinak, a najbolju utakmicu je odigrao protiv Arizone protiv koje je upisao 34 poena i 13 skokova.

Trenutno ima prosjek od 21, 7 poena i 8, 5 skokova po utakmici. Ono što je odlično je činjenica da ako pogledamo njegovu statistiku u posljednje tri godine, onda možemo vidjeti da on napreduje iz godine u godinu. Njegov prosjek poena po utakmici rastao je od 8,9 na prvoj, preko 17,1 na drugoj do 21,7 poena po utakmici na trećoj godini. Na prvoj godini je imao 4,3 skoka, na drugoj 7,1, a sada ima prosjek skokova 8,5 po utakmici.

Halil Kanačević – Hofstra Pride

Kanačević je rođen u Staten Islandu (New York), ali je porijeklom iz BiH. Student je prve godine Hofstra Univerziteta, a za igrača prve godine ima sjajnu statistiku. Iako je novajlija u timu igra odličnih 25,7 minuta po utakmici. Ima prosjek od 8,3 poena, 7,5 skokova i 2 blokade po utakmici iako igra na poziciji krilnog centra. Ove sezone je odigrao 26 utakmica, a u njih osam je imao double-double učinak. Najbolju utakmicu sezone odigrao je protiv Towsona kada je upisao 18 poena, 10 skokova i 5 blokada.

Edin Suljić – Eastern Illinois Panthers

Suljić je kao i Kanačević rođen u SAD, ali je porijeklom Bosanac. Četvrta je godina univerziteta, ali košarku za Pantherse igre tek od prošle godine. Ove sezone je odigrao 23 utakmice u prosjeku 19,3 minute po utakmici. Ima solidnu statistiku, 5,7 poena, 3,2 skoka, 0,9 asistencija i 0,3 blokade po utakmici. Samo jednom ove sezone imao je double-double učinak i to protiv Tennessee Statea kada je upisao 25 poena i 10 skokova.

Miloš Knežević – Bradley Braves

Miloš je rođen u Las Vegasu (Nevada), prva je godina fakulteta, igra centra, a ove sezone je odigrao sedamnaest utakmica, da nije bilo povreda mogao je i više. Igra u prosjeku 5,8 minuta po utakmici, ima prosjek od 1,8 poena, 0,9 skokova i 0,1 asistenciju po utakmici. Najbolje utakmice ove sezone odigrao je protiv Presbyteriana i Loyole protiv kojih j eubacio po 11 poena.

Mirza Medinić – Kennesaw State Owis

Medinić je rođen u Brčkom, igra na poziciji centra i četvrta je godina fakulteta. Ove sezone je odigrao samo četiri utakmice i imao prosjek minutu provedenu po utakmici. Nije se upisivao u strijelce, a ostao je bez skokova i asistencija. Zadnju utakmicu je odigrao još 22. decembra prošle godine. Mirzi očito bolje ide škola, ali možda napravi neki napredak, nikad se ne zna.

Kao što možemo vidjeti naši momci ne igraju za velike univerzitete poput North Caroline, Dukea, UCLA-e, Memphisa, Kentuckyja ili Kansas Statea, ali ih ne smijemo zaboraviti. Ko zna šta nosi sutra, možda budemo žalili jednog dana i za nekim od njih ako ih neko od naših selektora ne pogleda.