Čudo iz Aleksandrovca zvano Igokea

Na početku sezone Igokeu niko nije shvatao ozbiljno. Trener ekipe Dragan Bajić proglašen je nestručnim, a igrači koji su u timu isluženim, govorilo se da je njihovo vrijeme prošlo, te da će čelnici kluba biti zadovoljnji ako Igokea izbori opstanak u ligi. Potpisnik ovih redova ne razlikuje se od ostalih - Igokei je na početku sezone predvidio sredinu tabele kao maksimalni uspjeh kluba u ovoj sezoni. 

Svi mi smo se pošteno "izradili", a Komatina, Dozet, Hammonds, Jorović, Gajić, Brkić, Štemberger, Joksimović i društvo su već na startu sezone svima nama poslali su jasnu poruku. Družina koja iza sebe ima stotine odigranih utakmica, pogođenih šuteva za pobjedu, neizvjesnih završnica, kada malo bolje razmislimo bila je predodređena za uspjeh. Svi ti igrači su u Igokei dobili priliku koju su unazad par godina tražili, ali im ista nikada nije pružena. 

Ovu skupinu igrača prati da tako kažemo dobar glas. Svi oni su tokom čitave karijere važili za igrače koji su uvijek spremni da se podrede kolektivu, ostave srce na terenu i izgore u odbrani. Vratimo se sada malo na trenera Bajića kojeg mnogi prozvaše nekompetentnim i nestručnim da vodi jedan klub do iole ozbiljnijeg uspjeha, a kamo li do prvog mjesta u ABA ligi. Bajića koji od isluženih i potrošenih igrača stvori pobjednike.

Slažem se sa njima, ali samo kada je jedna stavka u pitanju, a to je da Dragan Bajić nije školovan trener. U svemu ostalom su pogriješili. Bajić je od skupine veterana stvorio ekipu koja bez premca igra najbolju odbranu u regionu. Ekipu koja se na terenu više bori i zalaže od ekipe Duška Vujoševića, što se od bilo kojeg košarkaškog kolektiva teško moglo očekivati do unazad pola godine. 

U krajnjem slučaju Igokea je nakon 18 kola upisla 15 pobjeda. Igokea je dva puta ove sezone pobijedila, Boga pitaj koliko puta skuplju ekipu Crvene zvezde. Igosi su zaledili Partizan na minus 23. Pred Igokeom je ove sezone dvaput pao i Radnički iz Kragujevca. Gubili su i velikani poput Cibone, Splita dva puta. Od tri poraza dva su došla kao splet nesretnih okolnosti, dok je samo Budućnost slavila zasluženo u svojoj Morači i to sa pet poena razlike. 

I sve to je napravljeno bez užarene atmosfere u dvorani kakvu imaju Zvezda i Partizan, sa budžetom koji ne može parirati velikanima srbijanske košarke, a šta tek reći za zagrebačku Cedevitu? Tim koji je u ovu sezonu ušao sa Božom Maljkovićem na klupi, Gelabaleom, Tomasom, Ilievskim, Šuputom, Andrićem na terenu... 

Priznat ćemo u pola sezone su ostali bez Bože, a na klupu je sjeo trener kojeg je nekada Mirko Novosel proglasio za svog naslijednika. Otišao je i Gelabale, ali je došao Derwin Kitchen. I gdje se nalazi nakon 18 kola supersnažna, bogata i na papiru najjača ekipa lige? Jedno je sigurno, nakon 26. kola gledat će u leđa našem predstavniku.  

Da ne spominjemo kako je veći dio dvorane u susretima sa glavnim rivalima za poziciju koja vodi u Euroligu navijao za Zvezdu i Partizan. Ono što je još tužnije jeste da je većina tih nazovimo navijača nastanjena u Bosni i Hercegovini. 

Pa je li moguće da oni navijaju protiv svog kluba, protiv svojih, je li moguće da ne žele gledati u svojoj državi, na svom tlu ekipe poput Real Madrida, Barcelone, Montepaschija, CSKA Moskve? Nažalost, odgovor je potvrdan. Ne žele, ili možda ne znaju... 

Do kraja je ostalo još osam kola, Igokea će četiri igrati pred svojim navijačima. Četiri pobjede na parketu u Laktašima trebale bi biti dovoljne za poziciju broj jedan i plasman u Euroligu. Svaki put kada povežem Euroligu sa našom košarkom, provjerim da li sanjam. Ne sanjam, budan sam, a Igokea je na pragu najvećeg poslijeratnog uspjeha bosanskohercegovačke klupske košarke. 

Zato svi zajedno moramo da se potrudimo i da podržimo Igokeu, da podržimo momke na terenu koji ginu za svaku loptu, za svaki koš. Neki od nas imaju priliku napuniti dvoranu u Laktašima i pomoći ovim momci, dok će neki svaki susret ispratiti pored malih ekrana i iskreno bodriti ovu ekipu. Moramo da podržimo našu košarku, Bosnu i Hercegovinu. Jer voljeli to neki ili ne, priznali ili ne, Igokea je bosanskohercegovački košarkaški "brod" koji plovi ka luci koja se zove Euroliga. Još samo malo momci, još samo malo...