Ko će zaustaviti egzodus?

Emir Preldžić posljednji u nizu prebjega

Ko će zaustaviti egzodus?

Odlazak sjajnog košarkaša Fenerbahcea Emira Preldžića u državni dres košarkaške reprezentacije Turske samo je jedan u nizu prebjega bh. sportista u nacionalnu selekciju druge države.

Nije Preldžić ni prvi ni posljednji sportista iz Bosne i Hercegovine koji je okrenuo leđa nacionalnom dresu svoje domovine. Davno prije njega mnogi su to napravili i u košarci i u drugim sportovima.

Goran Suton, Neven Subotić, Ivan Dodig, Zoran Planinić, Stanko Barać, Marko Marin, Zlatan Ibrahimović... samo su neka od velikih sportskih imena koja su porijeklom iz Bosne i Hercegovine, ali nastupaju pod zastavama drugih država.

Neki nikada nisu ni namjeravali igrati za svoju domovinu, kao Neven Subotić ili Zoran Planinić. Druge su od državne reprezentacije otjerali ljudi koji sjede u ovdašnjim sportskim savezima, kao Zlatana Ibrahimovića, a svima je zajedničko da su vrhunski sportisti i da kao takvi u svijetu predstavljaju Švedsku, Srbiju, Hrvatsku, Njemačku...

Nisu, međutim, samo sportisti krivi za postojeću situaciju. Kriva je i nebriga države i nadležnih institucija, kao i nesposobnost ljudi koji vode strukovne saveze u Bosni i Hercegovini, te nedostatak državnog zakona o sportu, koji doduše postoji, ali egzistira samo kao mrtvo slovo na papiru.

Jer, kako privoliti nekoga da obuče dres sa državnim grbom u situaciji kada je sport u Bosni i Hercegovini na katastrofalno niskim granama. Ne može se uvijek i samo igrati na kartu patriotizma. U svijetu modernog sporta potrebno je imati izgrađenu infrastrukturu, uređen sistem, redovan priliv finansija, kako bi se moglo krenuti u izgradnju nečega.

Ovih dana je aktuelan Emir Preldžić, ali Bosna i Hercegovina nije imala mnogo šansi da ovog košarkaša privoli da obuče bh. dres jer smo za protivnika imali košarkašku velesilu, Tursku. Bitka, doduše, nije vođena na parketu, već za zelenim stolom, lobiranjem. Košarkaški savez Bosne i Hercegovine praktično da i ne postoji, a s druge strane je stajao moćni lobi Turske i rezultat je takav kakav jest, Preldžić je izabrao Tursku.

Glavni i jedini naš adut u ovom sporu bio je patriotizam, a već se ranije pokazala da to uglavnom nije dovoljno. Naravno, ogroman dio odgovornosti ide i na dušu Emira Preldžića, koji je nekoliko puta izjavljivao kako će igrati za BiH, pa to porekao.

S obzirom da gotovo niti jedan strukovni sportski savez u Bosni i Hercegovini ne funkcioniše normalno, teško je za očekivati da će se egzodus bh. sportista van granica BiH u skorije vrijeme zaustaviti. Naša jedina adut-karta je patriotizam, ali nisu svi kao Mirza Teletović, Vedad Ibišević ili Miralem Pjanić. Potrebno je imati dobar lobi, velike ljude iz svijeta sporta, a ne anonimuse koji su tu uglavnom zarad ličnog interesa.

Također, potrebno je da država konačno uzme svoj dio odgovornosti u ruke i počne pomagati sport i sportiste jer su to svakako najbolji ambasadori svoje zemlje. Međutim, teško je očekivati da se u skorijoj budućnosti nešto drastičnije promijeni po tom pitanju. Postoje mnogo preče stvari na koje se može trošiti novac iz budžeta, kao recimo vozni park državnih institucija, sajam šljive u Gradačcu ili legendarno brzu gradnju autoputa Sarajevo - Zenica.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.