Prostor za bolji napad je očit

Kada na sve ovo dodamo naš katastrofalni postotak (ne)uspješnosti šuta, koji je iznosio 30 posto, dok je kod Slovenaca isti bio 35 posto, onda već možemo razgovarati i o jednoj zaista lošoj košarkaškoj predstavi u ljubljanskim Stožicama. Zasigurno je da i Hadžić ali i Maljković ovako loše predstave, ako su i nužne, priželjkuju upravo u ovakvim utakmicama nego na šampionatu u Litvaniji.

Ali ovdje nas Slovenci baš i ne interesuju toliko, koliko naš tim, koji je u tri "slovenačke"utakmice doživio dva poraza (Slovenija, Srbija) i jednu pobjedu (Makedonija).

Klupa uspješnija od od prve petorke

Petorka koja je počela susret protiv Slovenije (Teletović, Ikonić, Domercant, Varda, Gordić) loše je reagovala i u napadu ali i u odbrani. Deset razlike je bilo u 7. minuti (11:1). Vidjelo se da Varda i Ikonić imaju loš dan i da neće moći mnogo učiniti. Hadžić je već tada iz igre izvukao Vardu, koji više nije niti ulazio do kraja utakmice. Sigurni smo da će Varda ući u svoju pravu formu, jer čitavu utakmicu igrati bez klasične petice otežavat će igru tokom susreta na šampionatu.
Upravo zbog ovog segmenta imamo problem u skok igri (39:27 za Sloveniju). Ovdje moramo spomenuti da su naši ostali visoki igrači dosta puta uspješno skočili, ali je naprosto neshvatljiva naša dekoncentracija kada takve lopte gubimo. Ili su dvojica na lopti, ili ona ispada, a u ovakvom stanju stvari u našoj selekciji svako uspješno građenje reketa mora rezultirati dobrim skokom.

Tek sa postavom koja je imala dva play-a (Gordić, Domercant), te uz Tuljkovića, Miloševića, Kikanovića, Teletovića, Bajramovića i Bavčića, koje naš selektor non-stop rotira uspijevamo napraviti seriju od 0:10 za nas, tako da se bojaznost od žestokog poraza malo smirila.

Kikanović, skoro jedini u gradnji napada

Interesantan je pokazatelj, da je naša prva petorka poražena 43:22, dok su igrači sa klupe bili mnogo uspješniji te je njihov završni skor 16:30. Iako nije postigao niti jedan poen istakli bi Kikanovića, koji je praktično jedini u tim trenucima pokušao graditi akcije nudeći se na "pick and roll" igru našim organizatorima igre.

Na ovom usamljenom slučaju Kikanovića (možda je ovaj igrač mogao dobiti i više minuta), te uz pomoć Teletovića i Bajramovića dolazimo na 21:18, na 23:22, te na 33:30, ali onaj završni udarac ne zadajemo. Ovdje je ogroman neiskorišteni prostor u motivaciji, koja će sigurno biti na mnogo većem nivou kada utakmice na prvenstvu krenu. Prelomiti se utakmice moraju kada se ukaže prilika za to, tri šanse koje smo imali protiv Slovenije ostale selekcije teško će nam dati.

Teletović nudi mnogo rješenja

Dobra odbrana na Teletoviću, kao što je bio slučaj protiv Slovenije ( opet je Mirza bio naš najbolji igrač sa 11 poena i 5 skokova) ili njegovo udvajanje ne mora nužno značiti zastoj u našim napadačkim akcijama. Sve ovo se može dobro iskoristiti. Brži protok lopte tada mora naći slobodnog igrača, ali ovdje se vraćamo na problem uspješnosti šuta, koji će zasigurno morati ići na bolje. Prve su utakmice iza nas i jasno je da se očekuje napredak.

Opet, ne možemo se oteti utisku da se Mirza sam bori za dobru šut poziciju. Ovdje ima prostora za napredak. Zamislite na jedan ili tri razlike za Sloveniju naše dvije ili tri trojke. Tu se utakmice i "uzimaju". Za svaku pohvalu je i igra Bajramovića na poziciji pet, kada je situacija "jedan na jedan" dosta dobro igrana protiv dominantnih slovenačkih centara.

Ako smo napad Slovenije i Makedonije limitirali na brojku ispod 60 poena (mada moramo biti svjesni da je i njima šut bio katastrofalan) onda je jasno šta očekujemo u narednim utakmicama. Povratak u formu pojedinih igrača, poboljšanje uspješnosti šuta, bolji i "jači"skok, te više akcija u kojima ćemo bolje iskoristiti potencijal onoga što imamo.

Ovo naravno znaju i u našem stručnom rukovodstvu. Adecco kup je bio odlična prilika da vidimo šta imamo i šta nemamo. Nadamo se da će već turnir u Italiji pokazati napredak u formi i napadačkom dijelu igre.