U Sloveniju po drugi krug, a onda ko zna

Ovo će našoj reprezentaciji biti osmo pojavljivanje na smotri najboljih reprezentacija u Evropi. Prvo je bilo još daleke 1993., a našu zemlju je baš tada u najtežim uslovima dostojno predstavila košarkaška reprezentacija. Bosna i Hercegovina došla je do pozicije broj osam. Što je do današnjeg dana ostao najveći uspjeh našeg nacionalnog tima. Na tom prvenstvu zabilježili smo dvije pobjede, a 1997. još jednu, pa smo na iduće morali čekati punih 14 godina. Nakon tog prvenstva blistali smo u kvalifikacijama za Eurobasket 1999. Padale su svjetske sile, Litvanija i Hrvatska. Međutim naši zapadni susjedi pojačani Kukočem bili su bolji na završnici prvenstva i drugi krug je ostao samo san za veliku generaciju.

Na prošlom Eurobasketu drugi krug su nam uskratile sopstvene greške, u pojedinim trenucima indolentnost i nestručnost u i oko našeg tima. Dolaskom mladih, stručnih i ljudi željnih uspjeha i rada u naš savez, ali i samu reprezentaciju, dobili smo mnogo. Bar nam se nepotrebne greške neće ponavljati. Na klupi je trener koji je svoj zanat naučio od jednog od najvećih, Mirka Novosela. Novosel ga je imenovao i za svog naslijednika u Ciboni, a zašto je to uradio rekao je i sam jednom prilikom: 

"Među igračima Cibone tražio sam svog nasljednika, nekoga ko bi mogao biti dobar trener. Aco je još kao igrač imao određena reagiranja koja su bila prava trenerska i zato sam ga izabrao. On je vrlo brzo shvatio dvije stvari koje su potrebne da bi kao bivši igrač mogao biti dobar trener, a to su, igrač se upoređuje sa suigračima i konkurentima na svojoj poziciji, a trener od igrača koje ima na raspolaganju mora izvući maksimum i uz to ih nešto i naučiti."

Dakle na trenerskoj poziciji možemo biti mirni. Imamo stručnjaka koji od ove ekipe sigurno može izvući najviše. Bolja preporuka od velikog Novosela mu ne treba. Pokazao je to Aco i u kvalifikacijama. Nama problem, a i meni kao autoru ovog članka predstavljaju pravne, administracijske i lične odluke, na koje ćemo morati pričekati. Savović je najavio da će odluku donijeti pred okupljanje reprezentacije. Nadamo se najpovoljnijem ishodu. Kuzmić je napustio pripreme pred početak kvalifikacija. Da li ćemo ga gledati u dresu našeg tima, ne znamo i njega ćemo morati sačekati. U Sloveniji nam po tradiciji prave probleme, pa je tako nastup Alena Omića za naš tim, također upitan. Sa ova tri momka, oporavljenim Bavčićem i Gordićem, te kosturom iz ovih kvalifikacija imali bi pravo da se nadamo velikom rezultatu u Sloveniji. I bez igrača čiji je nastup za Bosnu i Hercegovinu pod znakom pitanja, drugi krug nije nemoguća misija. Bitan je samo pristup. 

Na protivnike ćemo se osvrnuti u narednim danima, ali svoje šanse svakako ne možemo temeljiti na pozitivnim rezultatima protiv Litvanije, Srbije i Crne Gore. Iako ni trijumfi u tim susretima nisu nemogući. Do jednog možemo i moramo. Svoju šansu trebamo tražiti prije svega protiv Latvije, koju smo jako dobro upoznali u ovim kvalifikacijama. Neke nove Makedonije, bez Pere Antića i vlade Ilievskog. Pobjede u tim susretima su imperativ. Crna Gora je bez nekoliko standardnih igrača ostvarila najupečatljiviji rezultat u kvalifikacijama. Kada se ovoj ekipi pridruže Peković, Vučević i ostali, bit će još neugodniji. Litvanija je, i pored smjene genracije, jedna od najvećih svjetskih sila, nacija u kojoj se košarka živi. Naši istočni susjedi nisu se proslavili u kvalifikacijama. Nastup na Eurobasketu obezbjedili su tek u zadnjem kolu, ali... Ekipa koju sa klupe predvodi Duda Ivković, a čiji dres nose, Teodosić, Krstić, Mačvan, Bjelica, Savanović,(mogli bi još nabrajati, ali mislim da ste shvatili poentu) favorit je protiv većine reprezentacija Starog kontinenta. Ždrijeb nas nije mazio, kao niti jednom do sada, ali ni mi nismo nikada ozbiljnije pristupili projektu Eurobasket. Nadati se moramo i imamo pravo, a pobjeda u Gruziji dokazala je da možemo igrati protiv svakoga. Jedno je sigurno, ovi momci su zaslužili našu podršku.