25 godina Hillsborougha

Obilježavanje godišnjice velike tragedije

25 godina Hillsborougha

Kao da je bila posljednja kap koja je prelila čašu, jer nakon toga više ništa nije bilo isto na stadionima u Velikoj Britaniji, pogotovo Engleskoj. Te subote 15. aprila 1989. godine sve se promijenilo.

Po starom pravilu u Engleskoj, utakmice polufinala FA Kupa su se igrale na neutralnom terenu, tako su se dva velika kluba, Livepool i Nottingham Forest sastali na stadionu Hillsborough, u Sheffieldu. Sa jedne strane Grobbelaar, Nicol, Dalglish, Rush, Barnses. Na drugoj Steve Sutton, Stuart Pearce, Nigel Clough. Subota i prekrasno vrijeme dočekali su igrače, znalo se naravno da će i stadion biti krcat.

S obzirom na tragediju koja se dogodila četiri godine ranije na Hayselu, policija je bila daleko rigoroznija prema navijačima Liverpoola. Tako se pred Leppings Lane tribinom, koja je bila predviđena za navijače Liverpoola, iza 14 sati počela stvarati sve veća gužva. Već tada je policija u organizacijskom smislu gubila konce, šef policijskog osiguranja David Duckenfield je naredio da se otvori kapija  na ulazu C pa je velika masa navijača krenula prema dijelu tribina. Nastala je navjerovatna gužva, stampedo u kojem su ljudi jednostavno jedni druge gazili, dok je policija imala naređenje da zaustavi ulazak navijača u teren.

Navijači su bili pribijeni jedan drugom tako blizu da su mnogi umrli stojeći. Nažalost, veliki broj djece je stradao s obzirom da su dječaci i djevojčice bili najbliži ogradi. Najmlađi je imao deset godina i zvao se Jon-Paul Gilhooley. Sve to se dešavalo samo nekih 6-7 minuta prije početka utakmice, dok su igrači bili na zagrijavanju. Neki su već tada bili mrtvi, neki ugušeni, neki su pokušavali da se izvuku, neki opet da pomognu nastradalima. Svega nekoliko metara iza leđa igrača.


Utakmica je počela, ali je bila prekinuta nakon samo šest minuta. Već tada je bilo jasno da se na tribini stadiona Hillsborough dogodila velika tragedija. Igrači obje ekipu su pokuašavli pomoći, neki su bili očajni gledajući mrtve oko sebe. Istovremeno stadionom su odjekivali jauci, jecaji, ljudi su oplakivali svoje najmilije tražeći bilo kakvu pomoć. Ukupno 94 navijača su poginula na sam dan nesreće, dok je povrijeđenih bilo 766, a njih 300 je odvedeno u bolnicu. Četiri dana kasnije, broj mrtvih je porastao na 95 kada je četrnaestogodišnja Lee Nicol preminula u bolnici od posljedica povreda.

Marta 1993. preminuo je Tony Bland, nakon što je skoro četiri godine proveo u komi. Broj nastradalih se popeo na 96. Imena nastradalih u nesreći mogu se naći pored Shanklyeve kapije na Anfieldu. Među njima i bratić legendarnog Liverpoolovog kapetana Stevena Gerrarda.

Nažalost, dugo vremena se pričalo i pisalo o tome kako su navijači Liverpoola bili krivi za tragediju, međutim sa tom činjenicom se do dan danas nisu pomirili preživjeli i rodbina nastradalih. Još 2012. godine nezavisna komisija je objavila izvještaj  na kojem su radili brojni stručnjaci. Pokazalo se da je od 96 poginulih osoba, redom navijača Liverpoola, barem njih 41 mogla biti spašena da je policija reagirala na valjani način. Štoviše, potvrdilo se da su iz policije svu krivnju za tragediju svalili na navijače, što nije odgovaralo istini.

Taj izvještaj je pokazao kako je policija mijenjala izjave svjedoka tačnije uklonjeno je 116 negativnih komentara u 164 izvještaja koji su predali policajci. Istraga najveće sportske tragedije u Velikoj Britaniji naložena je decembra 2012. godine.

Potražite više informacija na temu Premier league:

Promo

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.