Bio je jednom jedan Abraham Masllow, vrstan psihološki teoretičar koji je objasnio hijerarhiju ljudskih potreba. Pa su tako na najnižem nivou fiziološke, to da se čovjek prehrani. Motivi su biološki. Nakon njih bitna je sigurnost, a onda kada se zadovolji i ta potreba težnja je da se bude voljen, poštovan, samoostvaren. Na vrhu je nadilaženje samog sebe.
Brazilski krhki fudbalski virtuoz kao papagaj je ponavljao ovoga ljeta da nije zbog novca napustio Barcelonu i otisnuo se ka gradu svjetslosti za tričavih 222 miliona eura.
Čovjek iz neke prosječne perspektive najnormalnije bi se zapitao. Živiš u Barceloni, igraš u Barceloni, imaš solidna primanja kojima i unuke možeš hraniti kavijarom, dobar si igrač, tamo se štuje i tvoj stil igre, igraš na kraju krajeva s Messijem i Suarezom, pa šta je dragi čovječe, jesi li lud?
Trenutak istine
I onda dođe u PSG trenutak kada se mora odabrati između njega i Edinsona Cavanija, ko da puca penal, a nema ko da odabere. Nego eto kao vi se dogovorite.
Pa onda Edinson opuca penal, pa ga Neymar ukine sa Instagrama, pa navodno zatraži da otjeraju, prodaju drzmančinu, riješe se te stoke sebične što sebi dozvoljava da puca penal.
Šta nam govori Neymarova dreka iz sveg glasa. Pa da zaista nije zbog novca došao u Pariz. Možda nije pri odluci da napusti Barcelkonu konsultirao vlastitu pamet, ali suština je da je Brazilac vrlo proračunat i da ga je ka PSG odveo njegov - ego!
Želja da bude glavni čovjek, financijski nagrađena sumom izvan njegove najluđe mašte i izgradnja trajne ostavštine spadaju pod taj isti osjećaj samovažnosti.
Na Kampu Nou, ispočetka, Neymar je bio sretan što je podređen Lionelu Messiju. Argentinac je bio i najbolji je fudbaler svijeta - možda najveći ikad - i za jednog mladog muškarca u ranim 20-ima koji se tek privikava na život u Europi, bio je mjerilo vrijednosti.
No, kako je Neymar sazrio i postalo mu udobno u vlastitoj koži u Kataloniji, Messijeva aura ga je sputavala, što je potaknulo njegovu želju da gleda izvan Barcelone na mjesto koje bi mogao nazvati svojim.
Zapanjujući stil
Brazilac je također za vrijeme staža u Barceloni razvio zapanjujući stil izvan terena, i uvijek mu je, za razliku od Messija, bilo komotno u vlastitoj koži superstara.
Cristiano Ronaldo može biti najveći fudbalski šoumen, ali je taj epitet stekao tek u kasnim dvadesetim godinama. Kako je koračao prema posljednjim fazama svoje karijere. Neymar ima te predispozije još od ranotinejdžerskog doba.
Rekordni transfer, ulazak "na konju" u Grad svjetlosti, dijeljenje svlačionice sa ostalim alfa mužjacima fudbalskom svijeta, ako ne mogu lansirati Neymara u fudballsku stratosferu, onda ne može ništa. I to je njemu bilo najbitnije.
Samo što će PSG imati problem, koji ne bi smio ignorirati. Jačanje tima indvidualnim zvijezdama slabi kolketivni duh, što se pokazalo sada u Neymar-Cavanijevom slučaju, a vrijeme će pokazati može li Brazilac postati ono što je Messi Barceloni, Ronaldo Realu.
Promo
Nova oprema za nove šampione ringa
Za buduće Spartance: Mozzart uz Bokserski klub Sparta iz Banjaluke
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
