Koroman: Niko ne zna koliko sam pomogao Željezničaru

Da nije bilo nesretnog rata Koroman kaže da bi vjerovatno ostavio veći trag na Grbavici. Ipak, kasnije je ostvario uspjehe o kojima maštaju svi klinci koji trče za fudbalskom loptom i bogata biografija mu je omogućila vrlo dobru materijalnu potporu. Danas kada je u fudbalskoj mirovini javio nam se iz Crne Gore, tačnije Budve gdje u svom vlasništvu ima jedan hotel.

"I nakon karijere ostao sam u fudbalu. Dvije godine sam bio trener mlađih kategorija Crvene zvezde, da bih potom počeo raditi kao skaut za isti uzrast. Uporedo čekam da dobijem PRO licencu kako bih mogao da se ozbiljnije okušam kao trener, a također imam i privatni biznis. O čemu se radi? Hotel u Crnoj Gori", riječi su Koromana na početku razgovora za SportSport.ba. 

Koromanova fudbalska priča je počela u Željezničaru. Pored Crvene zvezde to je jedini klub za koji navija, unatoč dobro poznatim dešavanjima u BiH.

"Nije baš mnogo poznato da je sve krenulo u Željezničaru i da je taj klub moja prva ljubav. Trenirali su me u tom periodu Bukal, Saračević, Bajić..., i nosim lijepe uspomene stvarno. Sjećam se da sam vozario sa Pala kako bih mogao dolaziti na Grbavicu i trenirati, ali nažalost do prvog tima nisam došao. Zbog ratnih dešavanja sam se preselio u Srbiju, ali kontakt sa igračima iz svoje generacije nisam izgubio. Sa većinom se čujem", priča nam Koroman.

Kada je u posjeti roditeljima nezaobilazna stanica je Grbavica. Na utakmice često ide, ali kako kaže, na tribinama ostane potpuno neprimijećen.

"Vrlo često dolazim u Sarajevo. Prema tom gradu osjećam pripadnost kao i prema Palama jer sam u njemu rođen. Naravno da nađem vremena da dođem i na Grbavicu pogledati neku utakmicu Željezničara, a vjerujte da me niko ne prepozna. Malo ljudi zna da je Ognjen Koroman kada je otišao u inostranstvo donirao opremu za omladinski pogon. O tome se nije znalo jer očito da nije išlo u prilog nekome, a bilo je i većih igrača koji su igrali za Željezničar i nisu se toga ni sjetili. Mnogi ne znaju da sam Željezničaru osigurao novac tako što sam završio da Bekrić pređe u Incheon. Pomogao sam bio još nekim igračima iz BiH", ističe bivši srbijanski reprezentativac. 

Ostvariti bogatu karijeru Koromanu nije bilo nimalo lagano. Dolazio je iz radničke porodice, svjestan da samo radom može ostvariti svoje snove. 

"Moj otac je radio za Šipad, dok je majka bila zaposlena u Famosu. Svi mi fudbaleri obično dolazimo iz tzv. siromašnih porodica. Znao sam da moram davati sve od sebe ako želim da nešto napravim u životu i sudbina je htjela da se kao mlad otisnem u Beograd. Taj prokleti rat nas je sve naveo na neki drugi put. Da ga nije bilo vjerovatno bih ostao u Željezničaru i igrao za prvi tim." 

Kroz karijeru Koroman je imao priliku igrati još igrati za klubove poput Crvene zvezde i Portsmoutha, ali najveći trag je ostavio u Rusiji. 

"Od malih nogu favorizujem Crvenu zvezdu i kao profesionalni fudbaler na Marakani sam doživio prelijepe stvari. Kada gledam općenito, najveći rejting sam možda imao u Rusiji gdje sam igrao za Dinamo, Terek i Krylya Sovetov Samara. U tom periodu sam bio proglašen za najboljeg stranca u prvenstvu, zatim sam bio najbolji asistent i bilo je još nekih sličnih priznanja. Lijepa stvar je svakako bila i Engleska, iako i danas žalim što nisam dao više sebe kada sam bio godinu dana u Portsmouthu. Ili nisam dobio pravu šansu ili je nisam iskoristio", prisjeća se Koroman. 

U prošlosti kada je Koroman svojim igrama dao naslutiti da će napraviti karijeru bilo je nerealno očekivati da zaigra pod zastavom BiH. 

"Znate šta, iako volim Republiku Srpsku i BiH, bilo je nelogično da odjednom zaigram za drugu državu nakon što sam prethodno kroz mlađe kategorije igrao za Jugoslaviju, odnosno Srbiju i Crnu Goru. Kao mlad sam otišao u Srbiju, odrastao sam u toj zemlji i vjerujem da imate razumijevanje. Što se tiče mene, ja nemam u životu nikakve predrasude i obično su novinari ti koji stvaraju tenzije. To što sam cijeli svoj život faktički u Srbiji je splet okolnosti. Prošao sam u životu sve i svašta, obišao gotovo cijeli svijet, ali za mene je Republika Srpska i BiH matica. Bez obzira na sve." 

U odličnim odnosima Koroman je bio sa Emirom Spahićem. Čini se da prijateljstvo sa bh. reprezentativcem više nije kao nekada. 

"Sa Spahićem se nisam dugo čuo. Inače ga cijenim kao fudbalera i čovjeka, zaista je mnogo dao bh. fudbalu i o njemu imam visoko mišljenje. Udaljili smo se možda zbog nekih puteva, iako je u medijima sve bilo napuhano nakon utakmice protiv BiH na Marakani. Kao neko ko je bez dlake na jeziku, da sam imao šta reći Spahiću, odmah bih rekao. S moje strane niste mogli čuti niti jednu lošu riječ o njemu ili prema bilo kome", kaže Koroman i dodaje da je u tom trenutku bio stavljen na stub srama. 

Domaćoj sportskoj javnosti Koroman se posebno zamjerio u utakmici koja je odigrana 12. oktobra 2005. godine na Marakani. Mrlju na pobjedu Srbije i Crne Gore (1:0) su bacili navijački neredi, a ulje na vatru je dodatno dolio Koroman koji je pokazivao tri prsta prema navijačima BiH.

"Ja sam Srbin i normalno je da ću dignuti tri prsta kada moja reprezentacija pobijedi. Da su muslimani tada dignuli dva prsta i izjasnili se, uopšte ne bi bio problem. Moj potez je spadao jednostavno u tradiciju i tri prsta sam dizao i prije i poslije Marakane. Nije mi uopšte bio cilj da provociram. U medijima je na kraju ispalo kao da sam Ratko Mladić, a niko neće da kaže koliko sam pomagao narodu iz BiH. Ljudi sve to polituzuju i stvaraju nepotrebne tenzije", objašnjava Koroman i za kraj razgovora se osvrće na samu utakmicu. 

"Ružna slika, definitivno. Atmosfera nije bila na nivou, kako u Beogradu, tako i u Sarajevu. Srbin sam i ne želim da branim samo jednu stranu. Vrijeđali su jedni druge, ali nisam mogao utjecati na to. Već sam rekao da u životu nemam nikakvih predrasuda i nisam nikada nikoga vrijeđao", podvukao je.