Od "Olupine s Kvarnera" do regionalnog giganta

Na Rujevici večeras možda bude ispisana historija. Fudbaleri Rijeke pokušat će nadoknaditi 1:2 iz prvog susreta protiv grčkog Olympiakosa i prvi put u historiji plasirati se u grupnu fazu Lige evropskih prvaka.

Volpijev kapital

Do prije nekoliko godina bilo je nezamislivo da se mogu uopće plasirati u pretkolo. Nedodirljivost Dinama bila je kolosalna, no posrednim dolaskom italijanskog biznismena Gabrielea Volpija Rijeka je započela svoj dugi put od ponora do svojevrsnog vrha.

Volpi je talijanski naftni magnat koji uglavnom radi u Nigeriji. On ulaže u sport preko svoje fondacije Social Sport, sa sjedištem u Holandiji. Prethodno je bio vlasnik vaterpolo klubova Pro Recco i riječkog Primorja, kao i nogometnog kluba Spezia te nogometne akademije u Abuji, u Nigeriji. 

Na nagovor tadašnjeg predsjednika, pokojnog Roberta Komena, Volpi je 2012. odlučio uložiti novac u "Olupinu s Kvarnera" koja je dugovala i Bogu i narodu, nema kome nije, ukupno tri miliona eura. 

Rijeka je igrala očajan fudbal, navijači skoro da su i digli ruke od fudbalske trivijalnosti koja se odvijala na više no polupraznoj Kantridi...

Volpi međutim nije amidža Tan. Ne bi džaba čovjek davao pare da nije imao čovjeka kojem potpuno vjeruje, predsjednika Damira Miškovića. S njim je razvio poslovne i prijateljske odnose preko njegovog oca s kojim je poslovao u Nigeriji i uvjerio se u njegovu sposobnost.

Mišković je postavio klub tako da je 99% sportske i poslovne politike u rukama petorice ljudi – dopredsjednika Deana Šćulca, sportskog direktora Srećka Juričića, njegovog zamjenika Ivana Mance i velikog realizatora – trenera Matjaža Keka koji će uoči utakmice s Olympiakosom reći: "Nije nam primarno zaraditi novac, već postići sportski uspjeh".

Neki je mudar čovjek taj Matjaž. Kao da poznaje osnove sportske psihologije. Fokusiran na zadatak, a ne na cilj. Kada dobro izvršiš zadatak, automatski ćeš ostvariti i cilj.

Ostvareni ljudi

Sada već nema dileme da su tako razmišljali i veoma uspješni poslovni ljudi na čelu Rijeke i svih ovih prethodnih godina. I da, zaboravili smo, u svemu tome bilo je bitno da su finansijski ostvareni ljudi.

Za razliku od ovih u Sarajevu, recimo, nije im cilj bio egzistencijalno se osigurati, već napraviti nešto na što će cijeli taj region biti ponosan.

Put Rijeke i način kako su se, simbolično ili ne, za pet godina, popeli iz beznađa na korak do Lige prvaka, možda bi svima trebao poslužiti kao primjer. Zapravo, ne svima, barem ljudima koji imaju novca i entuzijazma da se upuste u stvaranje "ozbiljne priče".

Čovječe, 50 miliona eura uloženo u ekipu, kamp, stadion i za svih tih pet godina samo jedan trener...