Philipp Lahm - skromnost, disciplina i inteligencija

Oprostio se od Lige prvaka

Philipp Lahm - skromnost, disciplina i inteligencija

Piše: J. Murselović
Cijeli nogometni svijet piše o sudijskim greškama koje su pogurale madridski Real u polufinale Lige prvaka i tako, po ko zna koji put, pokrenule lavinu komentara i novinskih stupaca kako je vrijeme da se fudbal i tehnologija povežu u svakom mogućem segmentu.

Kassai je, zajedno sa svojim pomoćnicima, kumovao Realovom prolasku pokazavši da je faktor sudijske greške i dalje jedan od ključnih problema u današnjem fudbalu. Ljubitelji teorija zavjere će, kako to obično biva, ovdje pronaći zavjeru protiv Bayern Minhena, zaboravljajući da je taj isti Bayern bio poguran protiv Juventusa. Nemam namjeru bavit se analizom suđenja u revanš utakmici između Real Madrida i Bayerna, ali poveznica između tog duela i moje kolumne je jedan igrač – Philipp Lahm.

Ovo je “kritičan” period za moju generaciju. Ne, ne mislim samo na život i obaveze koje isti nosi; ne govorim o (stalnom) zaposlenju, upadanju na državne jasle, osnivanju porodice, uživanju u nekim drugim stvarima, nego isključivo o nama; zaljubljenicima u fudbalsku loptu i sve što ima bilo kakve veze s njom. Oprostili smo se od Lamparda, Gerrarda, Princ Rima se još uvijek opire godinama, Giggs, Beckham i Scholes su okačili kopačke o klin, kao i Zanetti, Vieri, Trezeguet i ostali čije smo dresove oblačili kad god smo otišli na rekreaciju. Jednostavno, odlasci sportista koje si pratio dugi niz godina, samo pokazuju kako vrijeme leti i prosto te natjeraju da se zamisliš šta i koliko si postigao za sve to vrijeme.

Ne brinite, ne tražim odgovor na ovo pitanje. Kada je Lahm, početkom februara, objelodanio da završava fudbalsku karijeru, mnogi su bili u čudu. Nisu to pozne godine (ako vas zanima, Lahm ima samo 33. godine), te je sigurno u stanju odigrati još barem dvije sezone na visokom nivou, zaraditi još više novca, uzeti još neki trofej, a zatim se oprostiti i uživati u plodovima svog dugogodišnjeg rada. No, Lahm, gle čuda, nije razmišljao na ovaj način. Nije bila ishitrena odluka, jer to Nijemac ne radi. Sjedio je, razmišljao, razgovarao sa bliskim ljudima, a onda je odlučio donijeti, za njega, najispravniju odluku.

Isto se dogodilo i prije tri godine kada se oprostio od reprezentativnog dresa i to kao prvak Svijeta. Uradio je ono što je cijelog života planirao – osvojio je zlato na Svjetskom prvenstvu sa Njemačkom, a samo pet dana nakon tog uspjeha, odlučio je oprostiti se od najdražeg dresa. Mnogi su bili iznenađeni, ali niko ni u jednom momentu nije ni pomislio da će Lahm promijeniti svoju odluku. Tadašnji predsjednik DFB-a, Wolfgang Niersbach, odmah je izjavio koliko zapravo cijeni Lahma zbog svega što je napravio za njemački fudbal.

Philipp Lahm je rođen u Minhenu 1983. godine, a kao jedanaestogodišnjak dolazi u mlađe selekcije Bayerna nakon što ga je skautirao Jan Pienta. Već tada se pričalo o tome koliko je talentovan, a jedan od trenera, Hermann Gerland, bio je ubijeđen kako će Lahm izrasti u jednog od najboljih igrača te kako su šanse da on ne zaigra u Bundesligi ravne nuli. Gerland ga je opisao kao petnaestogodišnjaka koji igra kao tridesetogodišnjak. Philipp je za to vrijeme šutio i vrijedno radio. To najbolje zna i zbog toga je na kraju uspio da osvojio (skoro) sve što je zamislio. Za Bayern je debitovao 13. novembra 2002. godine, ali s obzirom da su mu konkurencija bili Sagnol, Lizarazu, pa i naš Salihamidžić, morao je napustiti redove najtrofejnijeg njemačkog tima kako bi izgradio svoje fudbalsko ime.

Magathov njuh

Znajući da će u Bayernu šansu dobivati na kapaljku, Lahm se odlučio za potez koji je popularan kod mlađih igrača željnih da se pokažu i dokažu na fudbalskoj sceni – posudbu. Stuttgart je bio destinacija, a na klupi Stuttgarta sjedio je čovjek koji je jedan od najzaslužnijih za Lahmovu karijeru – Felix Magath. Lahm je, ne računajući period u mlađim selekcijama Bayerna gdje je znao držati vezni red sa Bastianom Schweinsteigerom, po vokaciji desni bek i doveden je kao back-up Hinkelu. No, Magath ne bi bio to što jeste da nije prepoznao šta se sve krije u omalenom Lahmu (doduše, tu mu je pomogao gorespomenuti Gerland koji je rekao kako Lahm može igrati sve) i odlučio ga isprobati na poziciji lijevog beka. Ubrzo, Lahm je postao standardan lijevi bek (ponavljam, riječ je o dešnjaku), a na klupu za rezervne igrače je poslao Gerbera, tadašnjeg reprezentativca Njemačke.

Javnost je počela sve više i više obraćati pažnju na Philippa Lahma. S pravom, rekao bih. Bayern je dogovorio dvogodišnju posudbu Lahma u Stuttgart, ali ta druga godina i nije bila toliko dobra kao prva, što zbog Lahmove premorenosti (igrao je na Euru 2004.), što zbog činjenice da je Sammer preuzeo komandnu palicu u Stuttgartu, a Lahm se i nije baš najbolje uklapao u Sammerove taktičke zamisli. Povratak u Bayern Nakon dvije godine provedene u Stuttgartu, vratio se na “mjesto zločina”. Vratio se tamo gdje je oduvijek želio igrati i gdje je želio izgraditi fudbalsko ime; vratio se u minhenski Bayern. Nažalost, Lahm je po povratku više vremena proveo na rehabilitaciji (povreda ligamenata koljena), tako da je prvi nastup upisao tek u novembru i to protiv Bielefelda.



U sezoni 2005/06, upisao je 20 ligaških nastupa, što je značilo da je Bixente Lizarazu ipak Bayernova prošlost, a da je tu novi, domaći junak koji će nastaviti tamo gdje je stao Francuz. Da to nije samo klišej, potvrdio je 2009. godine kada je javno kritikovao upravu Bayerna. Da, Bayern jeste FC Hollywood, ali niko nije očekivao od povučenog Lahma da oštro kritikuje upravu zbog izostanka plana i užasne transfer politike. Velikani poput Manchester Uniteda i Barcelone su posmatrali dešavanja i pokušali upecati Lahma, no tada je Uli Hoeness dao obećanje Philippu da će se stanje u Bayernu promijeniti, te da će Bayern biti ono što se od njega i očekuje. I, bio je u pravu. Lahm jeste platio kaznu u iznosu od 25.000 Eura zbog kršenja klupske politike, ali je potpisao novi ugovor pokazavši koliko voli Bayern. Lahm je sve to vrijeme proveo igravši na poziciji lijevog beka. Dešnjak koji probija po lijevoj strani, zatim vrati loptu na desnu nogu i upućuje centaršut u kazneni prostor protivnika. Zvuči jednostavno, zar ne?! No, Lahm je praktično usavršio taj “potez viška” kojim je izluživao protivničke igrače, trenere i navijače.

No, dolaskom Van Gaala na mjesto trenera Bayerna, to se promijenilo. Lahm je opet vraćen na poziciju desnog beka, iza leđa jednog od najboljih desnih krila (a ljevak je!) - Arjena Robbena. Lahm je tu sezonu završio sa jednim postignutim golom i čak 12 (dvanaest) asistencija. Uigranost i razumijevanje sa Robbenom, postali su zaštitni znak Bayernove igre. Sezonu 2011/12, Lahm neće pamtiti po dobrom. Bayern je u ligi gledao u leđa Dortmundu, izgubio finale kupa od Dortmunda, a šlag na tortu bio je i poraz od Chelseaja u finalu Lige prvaka. Sezona za zaborav, priznat ćete. Lahm je bio kapiten Bayerna, a novinski natpisi nisu štedili nikoga. Bavarci su dobili epitet gubitnika, no naredne godine su začepili usta svim kritičarima (pa i tvorcu ove kolumne).

Jupp Heynckes (preuzeo ekipu od van Gaala) je vodio ekipu do trostruke krune (osvojili su domaće prvenstvo, Ligu prvaka i Kup), a upravo Lahm je bio jedan od glavnih igrača Bayerna. Kapiten, najbolji defanzivac, tihi vođa. Naravno, ne umanjuje se važnost Schweinsteigera, Mandžukića, Robbena, Riberyja, Neuera, Mullera, ali zna se ko je zapravo ljepilo koje drži ekipu na okupu – Philipp Lahm. Za Lahma se može reći kako je pokrenuo revoluciju modernih bočnih igrača. Jak i u ofanzivi, ali i u defanzivi. Igrač koji je u stanju držati jednu stranu tokom svih 90 minuta, odlično čitati igru i anticipirati protivničke poteze. Njegovom “pojavom”, pokazalo se koliko je zapravo važno imati takvog igrača u ekipi. Sam Lahm je u nekoliko navrata isticao ono što je bilo jasno svima koji su ga gledali – mnogo pažnje posvećuje taktici. Nije fizički dominantan, tako da je to morao kompenzirati na drugi nači, inteligencijom.

Hm, možda sam trebao upotrijebiti drugi pojam umjesto kompenzirati, zar ne?! Mah, nema veze, shvatili ste šta želim reći. Prekomanda u vezni red Iako je Heynckes osvojio sve što je mogao osvojiti, uprava Bayerna je već na polusezoni obznanila da će ekipu od 1. jula 2013. godine voditi Josep Pep Guardiola. O “Pepovoj” Barceloni bismo mogli pisati danima, o trouglovima, tiki-taki, lažnim devetkama, Alvesu kao krilnom napadaču...



Vizija. To je ono što je Pepa dovelo do Bayerna (zlobnici će reći da se nije smio prihvatiti drugog posla, jer je znao koliko je Bayern dominantan u Njemačkoj i da će, bez obzira na sve, uvijek imati osiguranu titulu prvaka. Realnost je da su najveći klubovi (skoro) uvijek imali najbolje trenere. To je dobitna kombinacija. Rezultati i vizija dovedu odličnog trenera do velikog kluba). Znalo se da Bayern ne može nastaviti u istom ritmu kao pod Juppom. Bilo bi to previše. Uprava je dovela Pepa kako bi se i u Minhenu postavili drugačiji temelji. Ponavljam, vizija. Katalonac je poznat po tome što najbolje od svih vidi gdje i kako može upotrijebiti igrača i da to bude win-win situacija, kako za klub, tako i za samog igrača. Sezonu ranije, Bayern je igrao sa dva “osigurača”, dva igrača koja su kontrolisala tempo utakmice. To su bili Schweinsteiger i Javi Martinez. “To nije način na koji ćemo igrati” - rekao je Guardiola. Prekomandovao je Lahma u vezni red, dajući mu Busquetsovu ulogu, a svi znamo koliko je Guardiola hvalio Busquetsa. I, dok su se mnogi čudili ovoj odluci, Pep je iz utakmice u utakmicu hvalospjevima častio Lahma. Nije to bilo klasično dizanje samopouzdanja ili branjenje neodbranjivog.

Ne, Pep je govorio istinu:“Lahm je u stanju odigrati svih 10 pozicija u polju i biti najbolji na svakoj od njih.” Philipp je procvjetao na poziciji zadnjeg veznog. Igrao je jednako dobro kao i na poziciji bočnog igrača, a svi znamo da je tu jedan od najboljih (ako ne i najbolji) na svijetu u posljednjih desetak godina. Guardiolina filozofija je napadačka, gdje se lopta mora brzo kretati; brže od protivnika i tada je nebitno da li je protivnik fizički dominantniji. Lopta je bitna. Prekomandom Lahma na poziciju zadnjeg veznog, Guardiola je tako iskoristio i Schweinsteigera za nešto drugačiju, slobodniju ulogu. Lahm je bio u stanju držati vezni red, pomagati štoperima igrajući trećeg štopera po potrebi, ali i pomagati napadu kontrolom tempa utakmice te brzim i nadasve pametnim rješenjima. Jednostavno, Philipp je mogao igrati sve. I igrao je.

Dokaz koliko zapravo Lahm može je utakmica protiv fizički dominantnih (zadnjih) veznih, utakmica protiv Manchester Cityja gdje je Lahm zasjenio Tourea i Fernandinha. Dojučerašnji desni bek, očitao je lekciju iz kretanja, pas igre i kontrole tempa, a to je ono što moderni fudbal i traži. Istovremeno, Joachim Low je koristio Lahma na poziciji desnog beka. Razumljivo, selektor Njemačke je na Lahma i dalje gledao kao na najboljeg desnog beka na svijetu, mada je i u reprezentativnom dresu odigrao nekoliko utakmica na “novoj” poziciji. Sam Lahm je tada izjavio kako se odlično osjeća na poziciji zadnjeg veznog i kako se više vidi u toj ulozi nego u ulozi desnog beka. Zamislite, to je rekao fudbaler koji je 10 (deset) godina igrao uz desnu aut liniju. Sve to ide u prilog rečenici koju je Guardiola izrekao - “Trenirao sam mnoge igrače, a Philipp Lahm je definitivno jedan od najinteligentnijih!”

I, da, ako se pitate zašto je Guardiola tako brzo shvatio sve što je trebao shvatiti o Bayernu, znate li ko je najzaslužniji za to? Upravo Philipp Lahm. On je objašnjavao Guardioli ono što treba objasniti, satima mu pričao o Bavarcima, načinu života, filozofiji, a na terenu je radio ono što je Guardiola od njega zahtijevao. Karijera bez crvenog kartona Igrati petnaest godina na vrhunskom nivou kao defanzivac, a ne dobiti crveni karton. Kako je to moguće? Pa, ukoliko se zovete Philipp Lahm, veoma moguće. Kada se priča o igračima koji nisu dobili crveni karton tokom karijere, uvijek se na prvo mjesto stavi Gary Lineker, zatim se spomenu Raul i Giggs, pa tek onda Lahm. No, Lineker, Raul i Giggs su ofanzivci, za razliku od Lahma koji je skoro cijelu karijeru igrao kao odbrambeni igrač. Upravo zbog toga ovaj podatak još više dobija na snazi. Zanimljivo, u karijeri je dobio samo 26 žutih kartona. Ponavljam, Lahm je defanzivac.

Reprezentacija Njemačke Reprezentativnu karijeru počeo je kao član reprezentacije Njemačke za igrače do 19 godina. Odigrao je sve utakmice na Evropskom prvenstvu na kojem je Njemačka na kraju došla do srebrne medalje. Naravno, igrao je i za mladu reprezentaciju, a svoj debi u A selekciji Njemačke imao je u februaru 2004. godine i to protiv reprezentacije Hrvatske, a Kicker ga je proglasio i za igrača utakmice. Iako Nijemci neće po dobrom pamtiti Evropsko prvenstvo u Portugalu, Lahm je i to prvenstvo (tačnije, tri utakmice u grupnoj fazi) odigrao veoma dobro i bio je jedina svijetla tačka reprezentacije. Prvi gol u dresu Njemačke postigao je u prijateljskom meču protiv Rumunije, a bio je strijelac i na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj (postigao gol protiv Kostarike), te na Evropskim prvenstvima 2008. (gol protiv Turske) i 2012. (gol Grcima) godine. Također, mi ga pamtimo i po golu koji je postigao reprezentaciji Bosne i Hercegovine u prijateljskom meču odigranom 2010. godine. Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, nosio je kapitensku traku i vodio je reprezentaciju Njemačke do svjetskog zlata. To su prije njega uradili Beckenbauer, Matthaus i Fritz Walter. Lahma najviše porede sa Beckenbauerom, jer su obojica mentalno dominantni. Vođe. S tim da je Lahm nešto “tiši” od Beckenbauera, no niko mu ne može oduzeti etiketu vođe. Reprezentativni dres je obukao 113 puta i postigao pet golova.

Osvojio je Svjetsko prvenstvo, nakon kojeg je odlučio otići. Otišao je kao pobjednik. Svijet pamti takve. Tako se postaje besmrtan u ovom svijetu smrtnika. Philipp Lahm je izjavio kako ne planira uploviti u trenerske vode, a odbio je ponudu da postane sportski direktor Bayerna. Potreban mu je odmor. Razumljivo. Zaslužio je odmoriti nakon svega što je dao svjetskom fudbalu. A, dao je mnogo toga. Teško da ćemo imati priliku gledati jednog ovakvog igrača, jednu ovakvu individuu. Tih, povučen, disciplinovan, igrač koji radi sve što se od njeg traži, vođa... Ima sve ono što bi jedan fudbaler trebao imati. U stvari, ima sve ono što bi jedan čovjek trebao imati. Philipp Lahm – čovjek koji može biti sve što poželi, a poželio je biti fudbaler. U nogama ima još nekoliko godina dobrog fudbala. U srcu i glavi, nažalost, nema. A upravo su srce i glava njegovo najjače oružje; oružje kojim je kupio sve ljubitelje fudbala.


Bundesliga