SP Brazil 2014: Predstavljamo grupu F

BiH:

Za kraj ovog predstavljanja grupa ostavili smo onu u kojoj se nalazi reprezentacija BiH. Napokon i mi u društvu najboljih. Toliko puta smo pričali, spominjali, tugovali, da možda čak i pomalo nestvarno
izgleda podatak da se u najavi jednog velikog takmičenja piše i o reprezentaciji BiH. Možemo reći jedan od rijetkih debitanata od kojeg se očekuje u prvom nastupu iskorak ka drugoj fazi takmičenja.
Kvalifikacije smo odradili dobro, završili smo ispred Grčke koja je većini dosadna, ali koja je jaka reprezentacija.

Da nije bilo manjeg iskakanja (Slovačka), vjerovatno bi prvo mjesto bilo ovjereno i prije Litvanije, ali ne smeta, možda je ovako i slađe. Dugo vremena je selektor Sušić čvrsto držao formaciju 4-4-2 kao glavnu u kojoj je pola ekipe okrenuto ofanzivi. Međutim, u posljednjem susretu protiv Meksika smo vidjeli kako bi to moglo izgledati u formaciji 4-2-3-1, formaciji koja bi lako mogla preći u 4-1-4-1.

Muhamed Bešić je svakako najveći dobitak ovog pripremnog perioda, ali sigurno je da neće moći sam pokrivati veći prostor ukoliko Miralem Pjanić bude ofanizivniji kontra Argentine. U zadnjoj liniji smo vidjeli Salihovića i Mujdžu na bokovima, uz Spahića je bio Šunjić, vidjet ćemo koliko su spremni Kolašinac i Bičakčić.

U sredini imamo Misimovića, Hajrovića i Lulića barem u ovoj formaciji koja se sprema za Argentinu, dok bi protiv Nigerije to opet moglo biti sa Džeko i Ibiševićem. Kada je pravi i kada kompletna ekipa funkcioniše oko njega na najbolji način, onda može bilo kome zabiti gol pa i Argentini. Egipat je bio dobra opomena, vratili smo se u pobjednički ritam. Puno se kasnije pričalo o izboru igrača, pogotovo nepozivanju nekih, ali je i to iza nas. Problemi koji su došli sa povredama pojedinih igrača, ali ono što se događalo sa Zukanovićem odnosno Pandžom, nadamo se neće ostaviti traga. Tu smo među najboljima, spremani, raspoloženi da ostatak svijeta upoznamo sa " Zmajevima". Sretno....

Iran:

Kada je Carlos Queiroz shvatio da sa postojećim kadrom baš sve neće ići kako je planirao, krenuo je u potragu za onim koji igraju širom svijeta, a koji su porijeklom iz Irana,  ili imaju barem neke veze sa Iranom. Tako je junak kvalifikacija bio Reza Ghoochannejhad koji je igrao za selekcije Holandije do 19 godina, a onda je u 14 nastupa za Iran postigao deset golova, presudni za pobjedu protiv Južne Koreje
u gostima. Reza je igrao po Holandiji i Belgiji, danas je igrač Charltona. Tu je Askhan Dejagah koji također igra u Engleskoj, u Fulhamu. 

Tu je i mladi Alireza Jahanbakhsh igrač Brede, ali ima samo četiri nastupa u dresu reprezentacije. Steven Beitashour igra u MLS-u, prije nastupa za Iran nikada prije nije bio u ovoj zemlji. Golman Daniel Davari je rođen u Njemačkoj, branio je u Eintrachtu iz Braunschweiga, trenutno je član Grasshoppersa. Upravo bi ovi igrači mogli i trebali podnijeti najveći teret kada je u pitanju igra reprezentacije Irana. Pogotovo u ofanzivi. Od ostalih Iranaca Javad Nekounam i Andranik Teymourian su super važni u sredini terena, oni su ti koji razbijaju akcije ofanzivno orijentiranih protivnika.

Queiroz je kroz pripremni period isprobao dosta igrača, mijenjao je formacije, po svemu sudeći ostaje na 4-2-3-1. U zadnjoj liniji vrlo vjerovatno će biti Montazeri - Hosseini - Heydari - Mahini. U posljednjoj pripremnoj utakmici Sadeghi i Teymourian su igrali na poziciji zadnjeg veznog, dok je poveznica sa napadom bio Nekounam. Na bokovima su bili Hajsafi i Dejagah, dok je najistureniji Ghoochannejhad.

Nigerija:

Dvadeset godina nakon što je nastupio sa reprezentacijom Nigerije kao igrač, Stephen Keshi je ponovo na Svjetskom prvenstvu, ali sada u ulozi selektora. Popularni "Super orlovi" u Brazil stižu kao
aktuelni prvaci afričkog Kupa nacija. U kvalifikacijama je bilo manje više očekivano, u baražu su Etiopiju u dvije utakmice. Nakon toga su se pojavili prvi problemi, problemi koji često muče afričke selekcije.

Keshi i njegovi pomoćnici su ušli u konflikt sa predstavnicima saveza i malo je nedostajalo da kompletan stručni štab bude otpušten. Problem je naravno bio novac, ali i neki zahtjevi samog saveza.
Najveća zvijezda je naravno Obi Mikel, ali ima tu još provjerenih imena poput Yoboa, Shole Ameobija. Iako je Emenike imao daleko veću minutažu u kvalifikacijama, kroz prijateljske utakmice Keshi je vraćao iskusnog Ameobija u početnu postavu.

Pa je veliko pitanje za koga će se odlučiti. S obzirom da je puno šarao formacijski, teško je sa stopostotnom sigurnošću potvrditi početnu postavu, ali je za očekivati Onazia, Oduamadi i Obi Mikela u sredini, dok bi sa bokova opasno mogli prijetiti Musa odnosno Moses. U vrhu napada vidjet ćemo, ili Emenike ili Ameobi, pa čak i u Uchebo. Na golu bi sigurna karika trebao biti Enyeama, u zadnjoj liniji Oshaniwa - Yobo - Oboabona - Ambrose. Echiejile je dugo vremene bio važna karika ali se povrijedio i propustiti će ovo prvenstvo. Često Nigerijci šutiraju iz različitih pozicija, potrebno im je malo prostora, dok su vrlo neugodni iz kontre.

Argentina:

Šta napisati o Argentini, a da do sada nije napisano ili rečeno? Reprezentacija koja spada u red najvećih favorita na ovom prvenstvu, među četiri najveća. Međutim, na svakom prvenstvu se puno očekivalo od Argentine koja je zadnji put igrala finale 1990. godine u Italiji. Još u vrijeme Maradone. Nakon njega je bilo velikih trenera, igrača, ali je Argentini nedostajalo ono nešto da napokon probiju tu barijeru do finala. Je li Messi napokon pravi da i u dresu reprezentacije napravi nešto. Napisali smo napokon, jer dugo se ovog čarobnjaka s loptom proziva kako u reprezentaciji ne pruža koliko i u Barceloni. Nema sumnje da je Argentina opasna, jaka, u formaciji 4-3-3, sa triom Messi - Higuain –  Sergio Aguero.

U zadnjoj liniji su Zabaleta, Fernandez, Garay, Rojo, ispred njih Di Maria - Mascerano i Gago i to je to. Manji problem može predstavljati činjenica da je Gago dobrim dijelo sezone bio povrijeđen. U kvalifikacijama su završili na prvom mjestu, sa dva boda ispred Kolumbije, ali su kući izgubili nešto bodova, na startu im je trebalo da uhvate ritam.

Alejandro Sabella je uvijek kao trener bio poznatiji po tome što je dugo sarađivao sa Passarellom kao pomoćnik. Zajedno su vodili Parmu, River Plate, meksički Monterrey, brazilski Corinthians, te urugvajsku i argentinsku reprezentaciju. Kao samostalan trener je vodio argentinski Estudiantes, s
kojim je 2009. osvojio i Copa Libertadores. Ako možda Messi ne bude prava prevaga vidjet ćemo da li će biti sam Sabella. kroz prijateljske utakmice, odigrali su ih pet, nisu primili niti jedan gol.