U Rimu postoje samo dva izbora

Rim je grad s bogatom historijom i kada šetate bilo kojom ulicom nailazite na arhitektonske znamenitosti i osjećate miris nekih davnih vremena. I bez obzira odakle da dolazite u Rim i čime da se bavite, nemoguće da ne znate da u tom gradu, već skoro 25 godina, boravi Francesco Totti. I tu već počinje nostalgija.

Kapiten i simbol Rome. Čovjek koji je od 1989. godine član Vučice i čovjek koji je život podredio samo jednoj boji. Godinama kasnije će Totti, svjestan šta je sve propustio, reći da je mogao da bira gdje da igra i šta da osvaja, ali da nijedan trofej ne bi bio veći od onog kojeg ima - lojalnost Romi. Možda su te njegove riječi najbolje oslikale jednu vječnu ljubav i jedan romantičarski život.

Romantika, možda, nikada nije procvala, Totti nije dobio Zlatnu loptu, nije bio prvak Evrope, ali zar je to i bitno? Totti je godinama bio povećen Romi, igrao utakmice protiv onih kojih su se penzionisali prije 10 godina, sada igra protiv nekih klinaca koji su malo stariji od njegovog sina. 

Kada je njegova majka dobila unosnu ponudu iz Milana, rekla je - moj sin neće tamo igrati. Totti je kasnije to obrazložio riječima: "Kada ste dijete u Rimu, onda postoje samo dva izbora - crveno ili plavo, Roma ili Lazio. U našoj porodici postojao je samo jedan izbor".

Silvio Berlusconi je bio prvi koji je Tottija vidio ka idealan izbor za budućnost i tadašnji trener Rossonera Fabio Capello je u nepobjedivom Milanu želio tog klinca, ali sve je ostalo samo na željama. Totti bi radije dao dio organa nego što bi uzeo knjižicu iz Rome i prešao u drugi klub. To se jednostavno nije moglo desiti.

I dok su mnogi njegovi bivši saigrači zaposleni u raznim oblastima, Totti i dalje sanja. Igra i mašta o još jednom trofeju, svjestan da ga možda neće ni osvojiti jer malo je ostalo, a Juventus djeluje isuviše moćno da bi prepustio tron ove ili naredne godine. Totti unatoč svemu daje nadu hiljadama dječaka da mogu postati simbol Rima, da mogu biti cijenjeni zbog svoje lojalnosti i da mogu da vladaju vlastitim gradom. 

Tehnika, vizija, preciznost i dalje krase Tottija. Ne može jednako brzo da se kreće kao nekada, ali ostali su oni maniri romantičara iz 1993. godine, kada je kao 16-godišnjak debitovao protiv Brescije.  Neki treneri pokušali su da neigraju Tottijev utjecaj u Romi, među kojima je bio i Luis Enrique, pa je na kraju dobio otkaz. Lucijanu Spallettiju ove sezone ne treba, no Totti jednostavno ima preveleliki utjecaj na mnoge odluke i njega se, ako ništa, mora poštovati i saslušati ga pred svaku bitniju utakmicu.

Ono što je posebno zanimljivo u ovoj priči, Totti je većinu karijere proveo kao klasični trequarista, ali je ipak uspio nadmašiti velike napadače kao što su Roberto Baggio, Alessandro Del Piero ili Gabriel Batistuta. I sretan je naš Edin Džeko što ima priliku da dijeli svlačionicu upravo s čovjekom kao što je Totti.

"Rim je moja porodica, moji prijatelji, ljudi koje volim. Rim je more, planine, spomenic. Moje sve. Ovaj klub i ovaj grad su moj život", govorio je Totti kada god bi ga pitali zašto ne pronađe novi izazov. 

Valjda je svima poznato da su Real Madrid i Manchester United zvali Tottija, a on govorio da ga ne zanimaju. Milioni i slava nisu bili u pravom planu. U Italiji, gdje je indetitet i socijalna segregacija sve istaknutija i sporna tema, Totti je ujedinio ljude različitih klubova i u loše i negativne stvari ugurao poštovanje i ljubav.

Možda čitava ta njegova žitovna priča ne bi bila tako nevjerovatna i lijepa da nije stanovnik Rima. Ljubav kojoj se valja nakloniti jer u modernom sportu više nikad nećemo naići na ovakav slučaj. I evo sutra je na redu novi rimski derbi, sastaće se Roma i Lazio na Olimpico po ko zna koji put i po ko zna koji put Totti će biti učesnik istog.

Šta je on samo tih derbija odigrao i riješio, to više ni statističari ne znaju. Jedno je sigurno, kako god derbi završio, Tottija će svi pozdraviti. Jednom Roma, zauvijek Roma.