Nakon Maradone - Manudona

Neponovljivi Manu Ginobili

Nakon Maradone - Manudona

J. Murselović

Ukoliko ste rođeni u Argentini i bavite se sportom, vrlo je vjerovatno da ste po zanimanju fudbaler. Ništa neobično, ipak je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu. 

Argentinci su to digli na viši nivo – njima je fudbal religija. Doduše, veliku ulogu u tome igrao je i Diego Armando Maradona koji je odavno dobio božanski status. O Maradoninim fudbalskim „nasljednicima“ čitali smo nebrojeno mnogo puta – Aguero, Riquelme, Aimar, a ne trebamo zaboraviti ni Messija koji je, ako smijem primijetiti, jedini dostigao ako ne i prestigao Maradonu (istina, zlobnici će spomenuti nedostatak trofeja sa Argentinom). Zamislite kako je teško dostići božanski status u sportu koji nije fudbal. Jedan je uspio i to. Njegovo ime je Emanuel Manu Ginobili. 

Ginobili je rođen 28. jula 1977. godine u Bahia Blanci, grad(ić)u koji broji oko 300.000 stanovnika, a gdje je košarka zapravo sport broj jedan. Tome u prilog ide i činjenica da u gradu postoji nekih dvadesetak košarkaških klubova i gdje svaki kvart ima (barem) jedan košarkaški teren. Ginobilija su uvijek gledali kroz prizmu mlađeg brata tada talentovanih Leandra i Sebastiana koji su se, baš kao i Manu, profesionalno bavili košarkom. Kao tinejdžer, ludio je za NBA ligom koju je jedna argentinska televizija prenosila krajem osamdesetih godina prošlog vijeka. Naravno, idol mu je bio najbolji košarkaš svih vremena, Michael Jordan, čije je poteze upijao poput spužve. Manuov problem u to vrijeme bila je njegova visina ili, bolje rečeno, nedostatak iste, a čak su i doktori rekli njegovim roditeljima kako neće narasti preko 1.80m. Naravno, kako to obično biva u ovakvim pričama, doktori su pogriješili. Ginobili je u periodu između 15. i 16. godine narastao do 1.90m, no nije ušao u najboljih 12 igrača u Bahia Blanci u njegovom uzrastu. Tada je glavna zvijezda bio Juan Ignacio Sanchez (poznatiji po nadimku Pepe). Pepe je postao i prvi Argentinac koji je zaigrao u NBA ligi, ali u najjačoj ligi ipak nije bilo mjesta za njega. Uspio je skupiti samo 38 utakmica igrajući za Philadelphiju 76erse, Atlanta Hawkse i Detroit Pistonse. 

Do 1998. godine igrao, Ginobili je igrao za Estudiantes de Bahia Blanca, da bi zatim karijeru nastavio u Italiji i to u Reggio Calabriji. Tamo su mu društvo pravili Alejandro Montecchia, Brent Scott, Bryan Oliver i Sydney Johnson. Godine 1999. Reggio Calabrija je izborila promociju u prvu ligu, što nije moglo proći nezapaženo. Ginobili se prijavio na draft, gdje ga u kasnoj drugoj rundi (tačnije kao 57. pick) biraju San Antonio Spursi. Za Spurse nije odmah zaigrao, nego se vratio u Italiju i potpisao za Kinder iz Bolonje. Sa Kinderom na čijoj klupi je sjedio Ettore Messina, osvojio je apsolutno sve – ligašku titulu (bio je i najkorisniji igrač lige), titulu kupa, a okitio se i titulom Eurolige gdje je na kraju proglašen za najkorisnijeg igrača finala. Na Svjetskom prvenstvu u Indianapolisu, Ginobili je pokazao da se može nositi s najboljim igračima na svijetu. Vodio je Argentinu do drugog mjesta (na kraju su morali čestitati boljim od sebe – reprezentaciji Jugoslavije), a bio je uvršten i u najbolju petorku prvenstva zajedno sa Mingom, Nowitzkim, Stojakovićem i Cameronom. Argentina je u Indianapolisu nastupila u, vrlo vjerovatno, najboljem sastavu ikada. Izdvojit ću samo neke: Montecchia, Ginobili, Nocioni, Scola, Oberto, Pepe Sanchez, Wolkowyski. Podatak da je Argentina postala prva reprezentacija koja je pobijedila američku reprezentaciju sastavljenu od košarkaša koji nastupaju u NBA ligi, dovoljno govori. Ta Argentina je igrala dovoljno brzu košarku, igrali su sjajnu odbranu, gradili i kupili skokove i na kraju zasluženo dobili Amerikance rezultatom 87:80. 

Nakon Svjetskog prvenstva, otišao je u NBA. U prvoj sezoni; sezoni prilagođavanja na ligu, putovanja i sve što najjača košarkaška liga svijeta donosi, Ginobili je postizao nešto ispod osam poena po utakmici, za manje od 21 minute po meču. Ukupno je odigrao 69 utakmica, a startao je u samo pet mečeva regularnog dijela. Doduše, bio je zamjena za Stevea Smitha. Playoff je bio druga priča. Ginobili je odigrao sve utakmice, Greg Popovich mu je povećao minutažu, a Spursi su na kraju osvojili titulu. U tom playoffu, Manu je prosječno zabijao nešto ispod 10 poena po meču. 

Nakon osvojene Eurolige, srebra na Svjetskom prvenstvu u Indianapolisu i NBA titule, Ginobili je sa Argentinom otišao na Olimpijske igre u Atini. S klupe ih je, kao i na Svjetskom prvenstvu, vodio Ruben Mallano, koji je kosturu ekipe dodao i sjajnog šutera Carlosa Delfina. Argentinci su se, uslovno rečeno, provukli u grupnoj fazi, da bi poslije jednostavno proigrali. U polufinalu su se opet susreli sa Amerikancima za koje su nastupali Duncan, James, Marbury, Iverson, Wade, Stoudamire, Marion, Boozer, Jefferson i Odom. Odlični, da ne kažem fenomenalni, NBA igrači. No, Ginobili je odigrao sjajno postigavši 29 poena, uhvativši tri lopte i podijelivši tri asistencije. Argentina je ponovo šokirala svijet. Finale su igrali protiv Italije koju su na kraju dobili sa 15 poena razlike. Ginobili je tako postao drugi igrač koji je osvojio Euroligu, NBA titulu i Olimpijske igre. Osim njega, to je uspjelo još samo Billu Bradleyu. Zanimljivo, Bradley je karijeru izgradio u politici – bio je senator države New Jersey, a 2000. godine se kandidovao i za predsjednika SAD-a. 

Ginobili je te godine produžio vjernost Spursima potpisavši šestogodišnji ugovor vrijedan 52 miliona dolara. Nakon što je to izašlo u javnost, morao je unajmiti dodatno obezbjeđenje kako bi zaštitio porodicu, zbog učestalih slučaja otmice na prostorima Južne Amerike. Naredne sezone postaje neizostavni član prve petorke Spursa, zabijao je 16 poena po meču, a te sezone je i prvi put nastupio na All Star utakmici. Spursi su, kako su nas i navikli, ulaze u Playoff i na kraju uzimaju prsten. Ginobili je bio sjajan u doigravanju. Sjajan. Zabijao je 20.8 poena i hvatao 5.3 skoka u prosjeku, no nagrada za najkorisnijeg igrača finala otišla je u ruke Tima Duncana (neki će reći nezasluženo). 

Narednu NBA titulu, treću za Ginobilija, čekao je do 2007. godine. Zanimljivo, u tom periodu, po pravilu su Spursi uzimali titule u neparnim godinama (1999., 2003., 2005., 2007.). Te godine, porazili su Cavse u finalu, a Manu je u seriji zabijao 16, 3, 25 i 27 poena. 

Ginobilijeva statistički najbolja sezona bila je sezona 2007/08. Postizao je 19.5 poena po meču, hvatao 4.8 skokova i upisivao 4.5 asistencije. Te godine je upao u treću najbolju petorku lige, zajedno sa McGradyjem, Piercom, Yao Mingom i Boozerom, a te godine je uzeo nagradu za najboljeg šestog igrača. Manu, kad biste ga upitali o tome, uvijek bi isticao kako mu te nagrade ništa ne znače u poređenju sa uspjehom tima i titulama. Pravi timski igrač, uvijek u službi tima i uvijek spreman da uradi sve kako bi njegova ekipa došla do pobjede. Argentinski duh, argentinski ego. Ne može i ne smije niko biti bolji od njegove ekipe. Ne ide. 

U sezoni 2010/11, sa 33 godine na leđima, opet je igrao na All Star utakmici, da bi na kraju sezone bio izabran u najbolju treću petorku lige (drugi put u karijeri). Spursi su dvije uzastopne godine igrali NBA finale protiv Miami Heata. Nakon što su ih LeBron, Wade i Bosh dobili u finalu 2013. godine (Spursi su vodili u seriji 3:2, ali su na kraju proaženi), Manu je produžio ugovor i već naredne sezone dobio priliku za osvetu. Spursi predvođeni Kawhijem te „starkeljama“ u vidu Ginobilija, Duncana i Parkera, opustošili su Miami sa 4:1 u seriji. Ginobili je imao ulogu igrača s klupe, ali cijeli playoff je odigrao sjajno postizavši preko 14 poena u prosjeku. 

Ostao je vjeran Spursima (kao i Parker, za razliku od (ne)vjernosti prema Evi Longoriji), produžio je ugovor i dan danas nosi njihov dres. Ginobili je napunio 40 godina, povrede su tu i odvoje ga od terena. Tu je i Popovich koji zna dozirati minute i koji štedi svoje igrače kad god je to potrebno. 

Manu je jedan od 15 igrača koji su kao izbori druge runde postigli preko 13.000 poena u NBA ligi. Zajedno sa Rashardom Lewisom dijeli još jedan rekord – jedini igrači birani u drugoj rundi koji su postigli preko 13.000 poena i zabili preko 1.300 šuteva za tri poena. U utakmici protiv Warriorsa postao je jedini igrač koji je sa 39 godina na leđima ušao s klupe i zabio barem 20 poena. Manu (nesalomljivi) Ginobili. 

Ovo mu je vjerovatno posljednja sezona u NBA ligi. Popovich ga je uspio nagovoriti da ostane, iako su već dvije godine sve glasnije priče o tome kako će Manu reći zbogom aktivnom bavljenju košarkom. No, Argentinac prkosi godinama. 

Popovich ni u jednom trenutku nije krio koliko zapravo cijeni Ginobilija. Nije ni mogao.U šali je znao reći kako ga je Ginobili koštao pet godina života zbog poteza i odluka koje donosi na terenu. No, upravo ti neočekivani potezi i jesu glavno oružje Ginobila. Improvizacija, brza promjena ritma, ukršteni dvokorak i prokleta muda do poda. Zbog toga i jeste Manudona. Maradonina božja ruka je sudijski previd, Manuova božja ruka je uistinu blagoslov. 

Promo

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi