"Postao sam čovjek zahvaljujući tebi"

Duletu u borbi sa bolešću podrška stiže sa svih strana, a jedna od najemotivnijih poruka koju je dobio bila je od Lea Westermana, francuskog košarkaša, kojeg je vodio u dva navrata - u Partizanu i kasnije u Limogesu.

Westermanovo otvoreno pismo prenosimo u cjelosti:

"Bio sam tek dječak kada sam došao u Partizan sa mnogo snova. Tamo sam postao čovjek. Zahvajujući tebi. I biću ti vječno zahvalan. Godine provedene sa tobom će mi zauvijek ostati u sjećanju. U Srbiji mi je bilo prelijepo. Toliko lijepo da sam svojoj prvoj kćerki dao ime Mila. Nadam se da ću joj biti isti onakav otac kakav si ti bio prema meni. Kada dođe vrijeme, kada poraste, pričat ću joj o tebi. Počet ću priču tako što ću joj objasniti koliko sam mnogo želio da radim sa tobom. Pričat ću joj o teškim trenucima, ali i trenucima slavlja.

Od onog final foura Eurolige u Parizu 2010. godine, ti si uvijek za mene, uz Željka Obradovića i Etorea Mesinu, bio esencija onoga što trener treba da bude. Tamo si svoj tim vodio maestralno. Zato se i nisam iznenadio kada sam došao u Partizan i vidio kako radiš. Prvih nekoliko nedjelja, nisi mi govorio ništa nešto posebno. Ali, tvoje gestikulacije, tvoj glas koji se širio salom, tvoj pogled... Sve je to odavalo izgled čovjeka sa harizmom.

Nisi volio držati duge govore. Kada smo izgubili od Crvene zvezde 15 razlike, držao si nas u svlačionici pola sata da bi prije nego što si zalupio vratima, podviknuo: "Trening u 6 ujutro sutra!“. 

Bila je već prošla ponoć, ali mi smo svi ustali u pet narednog dana i bili na treningu u šest. Imali smo težak trening, četiri sata bez lopte! Ali, bio si, kao i uvijek, u pravu.

Gubili smo 15 poena u trećoj četvrtini. Ti si ušao u teren, gurkao sudiju i pričao mu. Dobio si isključujuću. Od tog trenutka, navijači su ''poludjeli'', ''podivljali''. Ovdje se ne diraju ikone, a ti to jesi. Sve si to sračunato uradio i mi smo pobijedili tu utakmicu. I mnoge druge. Dule je uvijek dva koraka ispred.

Nikada se nisam žalio, znao sam zašto sam došao u Srbiju i kod koga. Razumio sam te što si uveo rigorozna pravila za sve nas i naše živote. Odvojio si nas od ''mamaca'' noćnog života Beograda. Često si nam govorio: ''Mladi igrač počne sa čašom vina, a završi sa flašom votke u ruci''. Tjerao si nas i da čitamo... Bila je sve to edukacija, znam. Sjećam se kad si me pitao šta mislim o Joeffreyu Lauvergneu. Počeo sam da ti odgovaram kako je on borac, dobar skakač, ''energija''. Prekinuo si me. Rekao si mi da te to ne zanima, već kakav je čovjek i koje mjesto košarka zauzima u njegovom životu. Ti si pravi entuzijasta!

Kada sam pročitao tvoju izjavu da ti je košarka najbolji lijek, uopšte nisam bio iznenađen. Svako ko te poznaje, zna da je to tako. I ne vidimo da radiš bilo šta osim košarke. Ovaj sport je tvoj razlog za život. Govorio si nam da je tim kao podmornica - ako jedan napravi grešku, svi umiru. Te tvoje rečenice, tvoji citati su nas fascinirali. Tvoje obrazovanje. Sjećam se kad si me pozvao u svoj stan i kada sam vidio tvoju kolekciju slika. Jednu od najvećih u bivšoj Jugoslaviji. I o svakoj si mi pričao.

Ponovo smo se sreli u Limogesu. Bolest te je promijenila, ali i dalje imaš ono NEŠTO... Kad već nismo radili u Partizanu, i dalje sam uživao u tvojim metodama. Bilo mi je posebno teško kada sam video da se pojedinim igračima ne dopada tvoj sistem rada. Bilo je teško vidjeti da neko ne cijeni tvoju pravu vrijednost. Želim ti sve najbolje, Dule, u nastupajućoj sezoni. Ja sam bio i ostao tvoj najveći navijač.", napisao je Westermann.