Danas se navršava 16 godina od smrti jednog od najboljih evropskih košarkaša. Dražen Petrović, košarkaški Mozart, 7. juna 1993. godine napustio je ovaj svijet, ali iz srca istinskih zaljubljenika košarke nikad nije otišao.
Automobilska nesreća u Denkedorfu, nedaleko od Ingolstadta, odnijela je 07. juna 1993. godine jednog od najboljih evropskih košarkaša u istoriji.
Rat je bjesnio u našoj državi, smrt je bila dio nas, ali vijest o preranom odlasku Mozarta nikog nije ostavila ravnodušnim.
Dražen je počeo igrati košarku u rodnom Šibeniku. Stariji brat, Aco, trenirao je u Šibenci, a Mozart je išao na njegove treninge i ljubav se rodila. Dražen i košarkaška lopta od tih trenutaka nisu mogli jedno bez drugog. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu, poslije treninga ostajao je sam do dugo u noć i po ko zna koliko puta šutirao prema košu. Nevjerovatan talenat i nesvakidašnja upornost malog Pietra nisu mogli promaći vrhunskim stručnjacima.
Svoju sjajnu karijeru ispunjenu nezaboravnim partijama i velikim brojem trofeja počeo je sa 15 godina na jednoj utakmici košarkaškog prvenstva Jugoslavije. Košarkaška javnost bivše nam države tada se po prvi put upoznala sa igračem koji će u narednih 10 godina obilježiti evropsku i svjetsku košarku. 1982. godine debitirao je za reprezentaciju Jugoslavije, a najbolje partije u dresu Šibenke pružio je u nezaboravnom finalu prvenstva Jugoslavije 1983. godine kada je faktički sam igrao protiv naše Bosne.
Vrijeme je isteklo, Mozart stoji na liniji slobodnih bacanja i hladnokrvno trpa oba za veliko slavlje na Baldekinu. Međutim titulu su kasnije ipak dobili Studenti. Godinu dana kasnije sa reprezentacijom Jugoslavije uzima broncu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu i nakon toga seli u Cibonu. Zagreb dobija ono što su mnogi željeli, velikog košarkaša, ali i ljudsku veličinu. Dolaskom Mozarta u Cibonu počinju zlatne godine za ovaj zagrebački klub. Mozart donosi Vukovima dva naslova evropskog šampiona, a zauvijek će ostati u sjećanju upisana simultanka u finalu protiv Reala, kada Kraljevima utrpava 36 poena.
Nakon četiri godine u Zagrebu njegov košarkaški put nastavlja se u Realu. U samo jednoj sezoni u dresu velikog Reala pokazao je zašto je najveći. U finalu Evropskog Kupa protiv Snaidera postigao je nevjerovatnih 62 poena, a o tome kako je Mozart živio sport i košarku najbolje svjedoći anegdota koju njegov brat Aco i danas rado prepričava:
“Igramo mi i Real. Kraj utakmice, Dražen ima jedan za jedan. Imamo velike premije u slučaju pobjede i kao njegov stariji brat prilazim mu i molim ga da promaši ta bacanja – Dražene molim te promaši, Dražene vama je svejedno, u Madridu ćete ionako lako do pobjede. Imamo premije, velike premije… molim te! Samo se nasmijao i utrpao oba, jednostavno nije znao gubiti”.
Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida Mozartu su trebali novi izazovi. Sa titulom najboljeg košarkaša Evrope krenuo je u NBA ligu, u vrijeme kada se na košarkaše iz Evrope još uvijek gledalo sa podsmjehom. Međutim, Mozart je bio taj koji ruši barijere, Mozart je bio pobjednik i upravo on je jedan od onih koji su Evropljanima otvorili vrata NBA Lige.
Prva sezona nije bila za pamćenje. Portland Trail Blazersi imali su Drexlera i Portera, pa je Pietro dobijao minutažu na kapaljku. Ali ni tada nije klonuo, znao je da on zaslužuje više, da može uspjeti i u NBA ligi. Iz Portlanda odlazi u Netse i tamo pronalazi sebe. Prvu sezonu završava sa prosjekom od 10 poena, a već u drugoj postaje najbolji NBA strijelac s vanjskih pozicija i profilira se u jednog od najboljih NBA šutera. Drugu sezonu u Netsima završava sa prosjekom od 20,6 poena. Nakon toga slijede Olimpijske igre u Barceloni gdje s Hrvatskom uzima srebro i igra nezaboravno finale sa jedinim istinskim Dream Teamom.
Sezona poslije Olimpijskih igara u Barceloni, bila je nažalost i posljednja sezona uživanja u Mozartovim zvucima. Igre koje je pružao u Netsima značile su samo jedno, All Star, ali još uvijek tada je bio samo Europljanin u najjačoj svjetskoj ligi, pa poziv nikad nije stigao na njegovu adresu. Sezonu završava među 15 najboljih strijelaca s prosjekom od 22,3 koša i sa sjajnih 87% s linije slobodnih bacanja. U utakmici sa Houstonom postavio je svoj rekord po broju postignutih poena u NBA ligi, Mozart je tada moćnim Roketsima utrpao 44 koša.
Utakmica kvalifikacija za Evropsko prvenstvo između Hrvatske i Slovenije 6. juna 1993. godine u poljskom Wroclavu bila je zadnja za Mozarta, a poen s linije slobodnih bacanja posljedni ubačaj ovog istinskog velikana.
Dražen Petrović živio je sport, živio je košarku, a za sve to nagrađen je brojnim priznanjima. Dres s brojem tri u dvorani Netsa nalazi se na samom vrhu te dvorane i podsjeća na Dražena. Nikad ga niko više neće nositi u Netsima. Dvorana u Zagrebu dobila je ime po njemu, otvoren je i muzej koji nosi njegovo ime, a najveće priznanje stiglo je iz NBA lige. Uvršten je u Kuću slavnih, od onih koji su ga nekad omaložavali, od onih koji su ga smatrali samo Evropljaninom i onih koji nisu mogli vjerovati da je neko takav svoje prve košarkaške korake napravio na Baldekinu.
Život prolazi, Mozart više ne svira ali još uvijek živi, živi u srcima zaljubljenika košarke.
Promo
Oprema sa znakom „M“ stigla u Kozarsku Dubicu, Prijedor i Gradišku
Novi Mozzart dresovi za tri kluba iz Krajine
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
