Mi smo takvi i to je naprosto napopravljivo. Mentalnih sklopova kojima je najbitnije tjerati šegu, zajebavati se i ruglu izvrtati sve, posebno onoga ko ti je rival. Da nema toga, recimo, sarajevski gradski derbi ne bi bio to što jeste. Prije su se farbale kuće i automobili, ljudi nisu iz svojih "zemunica" izlazili po mjesec, ili jesu, ali da ih niko ne vidi.
Prvaci mahalsko-haustorske šprdnje i inventinvnosti, to smo uvijek bili. Gomile duha, nepresušna kreativnost i smisao za humor upućuju međutim i na posvemašnju dokolicu. Kada ti je dosadno dolaze najbolje ideje, jedino što ljudima preostaje je da se nakače na aktuelna dešavanja i trve do besvjesti o pojavama najčešće nestvarnim i dalekim zdravom razumu.
Ništa u tome nije čudno, u habitusu je navijača "bockati" svoje rivale, biti zanimljiviji, interesantniji od istih i ne dati im da žive normalan život...
U tom kontekstu posljednje ratovanje između Manijaka i Hordi zla revitaliziralo je nekadašnje, pomalo zaboravljeno rivalsto. Bez obzira jeste li plavi ili bordo, bilo je zaista urbenesno pratiti dokle idu i jedni i drugi 26. i 27. novembra.
Počelo je s farbanjem lopti, hudnicima koji bi čistili dvije godine snijeg da sudija Irfan Peljto nije donio jedinu normalnu odluku i odgodio derbi. Ni slutili međutim nisu u Sarajevu šta su izazvali kod fudbalera Željezničara...
Nisu dakle problem bile navijačke prozivkle, sporno je što u navijačkom zanosu pretjeraju i oni koji bi morali ostati dostojanstveni. Igrači prije svega, a uvjerili smo se to posljednjih dana i radnici na "održavanju imidža" u klubovima.
Krste Velkoski sada vjerovatno proklinje Boga zašto je ikada išta objavio vezano za bruku Željezničara u nedjelju, jer je izazvao još veću sopstvenu u ponedjeljak.
Eto, baš slučajno njemu se desilo da promaši prazan gol, a da stvar poprimi još nadrealističniju dimenziju, nakon utakmice su nesretnika "natjerali" da sam preuzme krivicu. Pola sata igrači Sarajeva nisu mogli dva pasa uvezati, maltene iz svog šesnaesterca nisu mogli izaći, ali eto kriv je Krste. I onda ide nova salva provokacija.
Željo se u prošlosti ponajviše opekao zbog istrčavanja pred rudu u režiji igrača, odnosno direktora marketinga.
Onog trenutka kada je Ivan Lendrić lani najavio proslavu titule ispred Vječne vatre, tada se Željo zapravo od nje oprostio. Kao što je Velkoski svojom zajebancijom metafizički doprinio da čitava ekipa bude posramljena.
I vjerovatno najgluplji potez koji je ikada zabilježen zbio se sredinom maja 2010. kada je šef marketinga, legendarni Željin fudbaler Bulend Biščević napravio svojevrsni gaf. Nekoliko dana prije nego što će Željo proslaviti titulu, trebali su Plavi po svemu uzeti i Kup. Majice "Željezničar osvajač Kupa 2009/2010" ne samo da su odštampane, nego su puštene u prodaju uoči revanša s Borcem. Sujevjerni su znali: to je to, od Kupa nema ništa. Ne pravi se ražanj, dok je zec još u šumi...
Sijaset je još slučajeva gdje su čelnici klubova uskakali sebi u stomak. Dino Selimović zna najbolje, raznih je pjesama otpjevao zbog kojih će se njemu pjevati još godinama.
Promo
Nakon robne, stigla i novčana donacija
Nastavak podrške: Još jedna donacija iz Mozzarta za Sigurnu kuću Sarajevo
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
