Potencijalne zdravstvene blagodati stevije

Steviol glikozidi ne sadrže kalorije?

U današnje doba, široka ponuda zaslađivača dostupnih na tržištu može pružiti sladak okus bez dodatnih kalorija koje se povezuju sa šećerom. U toj su velikoj grupi spojeva niskokalorični zaslađivači, kao što su aspartam, acesulfam-K, saharin, sukraloza i steviol glikozidi koji su nekoliko stotina puta slađi od šećera. Budući da su vrlo male količine dovoljne za sladak okus, njihova je kalorijska vrijednost zanemariva u usporedbi sa šećerom. Za razliku od ostalih niskokaloričnih zaslađivača, velika je prednost steviol glikozida u tome što su u potpunosti biljnog porijekla, baš poput šećera.

Steviol glikozidi omogućavaju korisnicima da uživaju u slatkom okusu bez povećanja njihovog dnevnog unosa energije, jer ne sadrže značajnu količinu kalorija. Niskokalorični zaslađivači mogli bi pružati značajnu pomoć u reguliranju tjelesne težine kad bi se koristili u prehrani kao zamjena za dodane šećere. Ljudi s rijetkom genetskom bolesti fenilketonurijom (PKU) moraju kontrolirati unos fenilanalina iz različitih izvora, uključujući aspartam: za njih steviol glikozidi mogu predstavljati rješenje jer ne sadrže fenilalanin.

Je li ekstrakt stevije odobren? Koristi li se u prehrambenim proizvodima u svijetu?

Od 1999. godine kada se Europska komisija prvi put susrela s biljkom stevijom i njenim glikozidima kao zaslađivačima, provedene su mnoge studije sigurnosti. Godine 2008. nekoliko je mišljenja ključnih stručnjaka, koja podupiru sigurnost pročišćenih steviol glikozida, postalo dostupno. Zajednički stručni odbor za prehrambene aditive Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije (Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives – JECFA) ustanovio je prihvatljiv dnevni unos čistih (≥95 %) steviol glikozida, potvrđujući sigurnost njegove upotrebe kao zaslađivača hrane. Američka agencija za hranu i lijekove (US Food and Drug administration – FDA) također je podržala studije o sigurnosti koje podupiru uporabu pročišćenih steviol glikozida kao zaslađivača. JEFCA je ustanovila prihvatljiv dnevni unos steviola od 0 do 4 miligrama po kilogramu tjelesne težine, što odgovara količini od 12 miligrama po kilogramu tjelesne težine rebauzoida A, odnosno 720 miligrama za ženu koja ima 60 kilograma ili muškarca koji ima 70 kilograma.

U travnju 2010. godine, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) je na Vijeću o aditivima istaknula svoje pozitivno mišljenje o steviol glikozidima. Prihvatljiv dnevni unos (ADI) steviol glikozida je 4 mg po kilogramu osobne težine i podudara se s razinom koju je dao Stručni odbor o prehrambenim dodacima (FAO/WHO Expert Committee on Food Additives (JECFA) 2008. godine. U siječnju 2011. godine Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) pregledala je svoje prethodne procjene te zaključila da je razina prihvatljivog dnevnog unosa (ADI) nešto niža od one koju je propisala u travnju 2010. godine jer odrasli i djeca koji dnevno jedu veće količine hrane koja sadrži lako mogu premašiti dopušteni dnevni unos.  

U studenom 2011. godine Europska unija donosi konačnu regulativu za korištenje ekstrakata stevije u hrani i piću. Nema poznatih niti opisanih nuspojava ili alergija koje se povezuju s ekstrakatom stevije u hrani i piću. Uz to, poznata je činjenica da steviju koriste i dijabetičari, a sladila dobivena iz stevije su odobrena i koriste se u mnogim državama svijeta,  uključujući Japan, Koreju, Tajvan, Kinu, Rusiju, Meksiko, Argentinu, Kolumbiju, Peru, Paragvaj, Urugvaj, Brazil i Maleziju. Japan i Koreja su trenutno najveća tržišta stevije a krajem 2008. godine su i Sjedinjene Američke Države, Australija i Novi Zeland dopustili korištenje određenih stevijnih ekstrakata u hrani i piću.