Škodom Rapid do Albanije i nazad
Vožnju na zahtjevnim balkanskim cestama Rapid je položio sa visokim ocjenama

Sa Zmajevima po Evropi

Škodom Rapid do Albanije i nazad

Piše: E. Haračić
Reprezentacija Bosne i Hercegovine gostovala je u Albaniji, a kao i uvijek kada putuju Zmajevi, bio je to signal da i mi pakujemo svoje torbe. 

Ovaj put, odlučili smo zahvaliti se na ponudama i preskočiti čartere, a iskoristiti ljubaznost prijatelja iz Porsche BiH i na put krenuti s jednim od njihovih vozila. Izbor je pao na Škodu Rapid 1.6 TDI – člana otprilike iz sredine ponude velike Škodine porodice.

Najbrži put ka Tirani i kasnije Elbasanu gdje su Zmajevi igrali svoju utakmicu vodi preko Šćepan Polja i Crne Gore,  ka Skadru i dalje središtu Albanije. Jedna od najgorih cesta u Bosni i Hercegovini za naš okretni Rapid nije predstavljala problem, rupe i krivine praktično nismo ni osjetili, pa nam je ostalo da uživamo u prizorima nevjerovatne ljepote divlje prirode kanjona Tare. Zaista, bez obzira na oštećen kolovoz, kao i slabu organozivanost turističkih radnika u ovom dijelu BiH, kanjon Tare je svakako nešto što vam toplo preporučujemo da posjetite ovog ljeta. Ipak, vodite računa šta ćete voziti i u koje vrijeme ćete putovati ovim predjelima, obzirom da grupica bh. navijača iz Breze koju smo sreli u Elbasanu ne nosi ovako pozitivna iskustva. Naime, oni su nakon dolaska preko Šćepan Polja, za povratak izabrali put preko primorja koji je nešto bolji, ali i dva do tri sata duži.

Prelaskom u Crnu Goru savršenstvo prirode nije se mnogo promijenilo. Dramatični kanjon rijeke Pive izgleda kao predio koji bi i za Survivora Bear Gryllsa bio izazovan i nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Blago razočarenje mog kolege koji se na spomen kuće “Porsche BiH” ponadao putovanju u Porscheu topilo se sa svakim kilometrom i preraslo  u oduševljenje pri ulasku u Crnu Goru kada je primjetio da je kazaljka za gorivo u našem Rapidu još uvijek zakucana na “Max”. I zaista, tokom putovanja trošili smo 5 litara na 100 kilometara, a čitavo putovanje do Elbasana (koji je sat vremena dalje od Tirane) od oko 430km i nazad prevalili smo bez točenja goriva.

“Dobar ovaj Rapid. Ima i mjesta, pravo.”, govorio je sada svakih 50-tak kilometara ležeći zavaljen u udobno sjedište, istražujući pametno pozicionirane pretince oko sebe. Na ovakvom putovanju pokazao se puni smisao odluke Škode da Rapid veličinom pozicionira na "pola broja" između manje Fabie i veće Octavie, zahvaljujući čemu se za nešto veći novac od Fabie dobija udobnost vožnje i prostranost ipak karakteristična za kompakt (aka Golf) klasu.

Izazovne balkanske ceste postale su još zanimljivije prelaskom albanske granice. U Albaniji se na otvorenoj cesti vozi izrazito sporo - toliko sporo da smo vozeći 120 km na sat u većini slučajeva bili najbže vozilo na cesti. Za početak, pripisali smo to neiskustvu, ipak je Albancima do početka ’90-tih bilo zabranjeno da posjeduju privatna vozila, a 1991. godine imali su ukupno 5000-7000 registrovanih auta. Međutim, kasnije shvatamo da je u pitanju pametan izbor i oprez jer će vam u Albaniji, čak i po mrklom mraku neko pretrčati auto-put, auto-put će se naglo završiti kružnim tokom, moguće je i da put od četiri trake odjednom postane makadam sa jednom i po trakom, pa onda za par minuta ponovo poprimiti izgled auto-puta, a na kraju ćete shvatiti da se vozi u oba pravca.

I koliko god kudili auto-puteve u Albaniji, vrijedi spomenuti i to da se ne plaćaju, kao i da su pravci putovanja solidno označeni, vjerovatno bolje nego u većem dijelu Bosne i Hercegovine.

Nas to nije previse doticalo, ali Albanija je zemlja benzinskih pumpi i autopraonica. Ako ste mislili da ih je u našoj zemlji previse, onda niste vidjeli Albaniju. Da stvar bude interesantnija, razlike u cijenama goriva su poprilično velike, čak i do 20%. Tako se cijena litra dizela kreće od 150 leka (nešto iznad 1 eura) kod Krasniqija do 175 leka na brendiranim, naoko kvalitetnijim stanicama.

Za razliku od goriva koje je u Albaniji nešto skuplje nego kod nas, svog ljubimca ćete u Albaniji parkirati dosta jeftinije nego kod nas. Za nešto vise od 1 KM sat vremena možete parkirati u strogom centru Tirane, na čuvanom parkingu hotela Internacional u kojem je bila smještena naša reprezentacija.

I cijena hrane i pića vidno je jeftinija u Albaniji nego u BiH. Tako ćete u Elbasanu, u glavnoj ulici dvije kafe i kiselu vodu popiti za 2,5 KM, a ručati uz čašu piva u solidnom nacionalnom restoranu u Tirani možete za manje od 10 KM.

I bez obzira na nizak standard i slabu kupovnu moć domaćeg stanovništva, u Albaniji nam se desilo nešto što nikada ranije nije, a reprezentaciju smo pratili preko četiri kontinenta i Evropu proputovali uzduž i poprijeko. Pred utakmicu reprezentacija, prvi put ikada domaći navijač koji je sjedio za stolom do nas platio nam je ručak, i to uz riječi: “Nije red da gubite i plaćate.”

Na njegovu žalost, a našu radost, progriješio je. Ali ako mu se već ne možemo odužiti za domaćinski gest, možemo istaknuti ovakvo gostoprimstvo kao nešto o čemu samo sanjati možemo u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj…

Domaćinima hvala na sjajnoj atmosferi i gostoprimstvu. Doći ćemo ponovo pred neku kvalifikacijsku, ali tada mi plaćamo ručak da stvari budu jasne i čiste na početku.