Saveljić: Put do trona prepun je odricanja

Vaterpolista Primorca i Crne Gore za SportSport.ba

Saveljić: Put do trona prepun je odricanja

D. Vejo

Vaterpolo je jako lijep sport, kada ga igraju majstori.

Da je tako, svjedoči i jedan sada već čovjek, iz Kotora, koji nije odustao od svog dječačkog sna. Koji je vaterpolu dao i daje sve, a zauzvrat ne traži ništa, momak pred kojim je blistava karijera, koji ovaj sport igra iz ljubavi, a ne politike i ekonomije. Nikolas Saveljić, tako se zove buduće veliko ime, svjetskog vaterpola.

Mladi Nikolas, prisjeća kako je sve počelo i otkud on zapravo u vaterpolu.

"Kao mali sam trenirao fudbal pet godina, ali izgleda da sam povukao mamine gene i krenuo sam njenim stopama. Moja majka Dijana je bila plivačica i rekorderka 10-tak godina, krv nije voda. A i svakako živim u drevnom gradu vaterpola. Za ovaj sport, opredjelio sam se sa svojim devet ili deset godina, tačnije 2008. godine nakon velikog uspjeha naše reprezentacije u Malagi (osvajanje EP), to me je inspirisalo da počnem sa treninzima. Oko dvije godine bio sam u školi plivanja, a zatim sam prešao na vaterpolo. Tako je praksa u našem klubu", rekao je za SportSport.ba vaterpolista, Nikolas Saveljić.

Koliko je zapravo truda, rada i odricanja potrebno u ovom sportu, najbolje će nam približiti upravo nadolazeća vaterpolo nada.

"Ja sam još uvijek na početku svoje karijere. Potrebno je mnogo odricanja zaista, teško je postići uz dva treninga bilo šta, jer rijetki su oni koji uspiju da se posvete školi i treningu istovremeno. Svoje slobodno vrijeme uglavnom koristim za odmor, a odricanja su stvarno velika, ali to je ona druga strana medalje kojoj se raduje cijela nacija", kazao je Saveljić.

Pričali smo i o povredama u ovom sportu.

"Voda je specifična sredina, više smo zaštićeni od povreda nego kopneni sportovi. Ali pošto su dueli sve jači i brže se igra, dolazi do povreda. Ipak su to ogromni napori. Uz dobrog terapeuta i kvalitetne tretmane, vježbe i ostalo, brzo se vraćamo trenažnim procesima. Naravno, važne su i alternativne vježbe jačanja i istezanja, da bi se od istih i zaštitili", riječi su mladog Saveljića.

Vaterpolo u Crnog Gori uvijek donosi medalje, s toga smo se osvrnuli i na onu, ekonomsku stranu ovog sporta.

"Finansije se mjenjaju skoro svake godine, pa postoji dosta stabilnih klubova, ali od malena me najviše privlačio Jug", ističe on.

Upravo Crna Gora, Srbija i Hrvatska su tri velesile u vaterpolu, koje pored slabijih uslova nego kod drugih reprezentacija, ostvaruju zapanjujuće rezultate.

"Srbija, Hrvatska i Crna Gora su oduvijek bile vaterpolo velesile, ali neuporedivo je da Mađari imaju samo u Budimpešti 100 bazena ili Italijani koji crpe talente preko 100 klubova, neuporediva je to baza. Mi smo mala država i vaterpolo treba da se njeguje kao nacionalni sport i da se više ulaže u njega, otvaranjem novih klubova i izgradnjom novih bazena", izjavio je Nikolas.

Crnogorac je imao jednu veoma važnu poruku za buduća pokoljenja.

"Ja sam od malih nogu zavolio vaterpolo. Lijepo sam se razvijao i stekao mnogo prijatelja, te tako bio okružen pozitivnom sredinom što je najvažnije za odrastanje djeteta. Tako da bih poručio svoj djeci da se maknu sa ulice i bave sportom. Ne mora to biti vaterpolo, već bilo koji sport", zaključuje za naš portal vaterpolista Primorca i Barakuda, Nikolas Saveljić.

Nikolasa s Primorcem i reprezentacijom očekuje još mnogo uspona i padova, a svakako da će već afirmisani vaterpolisti morati dobro zapitati, jer im dolazi Ajkula koja nema milosti.

Promo

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi