Odustajanje nije opcija
Foto: EPA

Mirsad Terzić iz Veszprema za SportSport.ba

Odustajanje nije opcija

Piše: A. Čulić Powered by:
Onima koji ga prate na Instagramu, jasno je sve. Kapiten rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i prošle godine zvanično najbolji sportista BiH, Mirsad Terzić nikada nije bio spremniji.

Logično bi možda bilo da se, kako godine teku, osjeća lošije u sopstvenoj koži, no kod njega je posrijedi sušta suprotnost.

Mađarski Veszprem naredne sezone ponovo će pokušati dosegnuti trofej Lige prvaka koji mu godinama izmiče, a Terzić i njegovi saigrači biće s klupe predvođeni novim trenerom, Ljubomirom Vranješom.

"Ne mogu sada reći da li sam sada spremniji nego ikad, ali mogu da se odlično fizički osjećam. I da, ove pripreme sigurno su bile najteže i najviše se radilo" - priča na početku razgovara za SportSport.ba ponajbolji naš rukometaš svih vremena.

Kaže da s novim trenerom ima dobar odnos, ali da je prerano donositi zaključke da li je baš Vranješ kockica koja je nedostajala mađarskom prvaku da se popne na evropski tron.

"Ima rukomet u malom prstu, ali još uvijek nismo u fazi rukometa, sve do sada bili smo u fizici, tako da nismo imali prostora potpuno se uvjeriti u njegovo znanje. Ima novih stvari koje je donio, druge neke je prihvatio, ali generalno vrlo je studiozan i čvrst u onome što traži. Nakon Rogle gdje smo naporno radili, ušli smo sada u laganiju fazu, odigrali jedan turnir koji je ranije bio planiran, tako da tek sad zapravo kreće uigravanje"

Veszprem naredni vikend očekuje turnir protiv jakih Vive Kielcea, Wisle Plock i Celja. Koliko je ekipa bolja ili lošija u odnosu na prethodnu godinu?

"Imamo veću konkurenciju i na lijevom i na desnom beku, mislim da ćemo biti jači. Ambicije? Mi smo Vesprem i ove sezone, kao što smo bili i prošle, tu se nikada ništa ne mijenja. Igramo redovno final four Lige prvaka i uvijek je cilj taj trofej, ali ne možete to nikad obećati"

Ništa nova, ništa nova

Terzić sve vrijeme sa zanimanjem prati dešavanja u našem Rukometnom savezu. Kao kapiten, čeka dan kada će nenormalno postati normalno. Je li mu svega dosta. Godinama je tu, a situacija nikada nije bila gora.

"Mislio sam da će registracijom Saveza stvari krenuti nabolje, ali koliko vidim ništa se ne mijenja, problemi su i dalje standardni. Pitaju me kako mi ne dosadi dolaziti na okupljanja. Iskreno sto puta je bilo dogorjelo do nokata, ali odustajanje nikada nije bila moja opcija. Sve dok sam spreman i kvalitetom mogu pomoći, dolazit ću."

Na kraju razgovora želio je apostrofirati koliko su naši rukometaši heroji.

"Svi mi imamo klubove i tu igramo zbog egzistencije, a u reprezentaciju dolazimo jer je volimo, želimo biti tu. Međutim, kada pogledate kroz šta sve igrači prolaze, šta sve rizikuju i stavljaju na kocku, a šta dobivaju zauzvrat, mislim da se to slabo kod nas cijeni".