"Nije problem iznervirati se, nego kako ćeš poslije"

Damir Džumhur fenomenalan na američkoj turneji

"Nije problem iznervirati se, nego kako ćeš poslije"

Piše: A. Čulić
Nikad nije bio uspješniji u svojoj karijeri čiji je put bio posut trnjem više nego ičiji. Svi ovi sada iz TOP 50 na ATP listi sigurno nisu jeli konzerve icara u svome djetinjstvu i svi imaju brojnije timove stručnjaka. Trener, nutricionista, maser, psiholog, kunto, panto...

Damir Džumhur američku turneju apsolvirao je na maestralan način što je rezultiralo renkingom karijere i to bez trenera. Otac Nerfid ostao je u Sarajevu, a s doskorašnjim trenerom raskinuo je saradnju nakon Roland Garosa.

"Damir je na američkoj turneji igrao od kraja jula do početka septembra, ukupno četiri turnira. U Meksiku je izgubio od Sama Querrreya u tri seta, poslije je imao odlične nastupe u Dominikanskoj Republici i Winston Salemu, a vrhunac je dostigao na US Openu, gdje je poražen u trećem kolu. 

U svakom meču pokazao je kvalitetnu i strpljivu igru, svaki meč bio je na vrlom visokom nivou. Za 21 dan Damir je odigrao 18 mečeva i doživio četiri poraza. To je omjer na kojem bi mu pozavidjeli mnogo renomiraniji igrači. Očekivana uspješnost je 2:1 i kada bi do kraja sezone održao taj omjer ispunili bi cilj", uveo je Damirov otac novinare u konferenciju koja je održana u Olimpijskom komitetu.

Uloga Strahinje Tomovića

Džumhur se u Americi osjećao jako dobro. Djevojka mu je pomogla da se ne osjeća usamljeno, no ističe još jedno ime bez kojeg sigurno ne bi bio toliko dobar.

"Odigrati 18 mečeva u 21 dan je zaista jako naporno, no ja sam bio svjež i spreman zahvaljujući Strahinji Tomoviću, kondicionom treneru koji je osim toga radio i mnogo drugih stvari da bih ja bio fokusiran samo na tenis. Stvarno je dao sve od sebe. Brinuo se ko će španovati rekete, ko će praviti napitke, do toga da mi donesu hranu u svlačionicu, a ne da moram razmišljati gdje ću ručati. To je zaista veoma bitno za svakog tenisera", priča Damir uz nagovještaj da bi vrlo brzo mogao imati trenera tenisa.

"Danas bih trebao razgovarati sa Ivicom Ančićem, starijim bratom proslavljenog Marija Ančića da vidimo možemo li se dogovoriti i ako možemo kada bismo počeli zajedno raditi. Ivica je trenirao i Marija, u zadnje vrijeme i Bornu Ćorića i ima dosta uspjeha. Ako bismo se dogovorili volio bih imati trenera na azijskoj turneji, a ako ne onda najkasnije od početka naredne sezone", riječi su Džumhura.

Sedam turnira u planu

Damir će do kraja sezone odigrati najmanje šest, najviše sedam turnira.

"Očekuje me azijska turneja gdje ću odigrati tri turnira, između ostaloga 'hiljadarku' u Šangaju. Također igrat ću Moskvu, Beč i na kraju Pariz, a prije svega toga postoji Sankt Petersburg gdje bih prvi put u karijeri bio nosilac. Možda mi taj turnir nije vremenski odgavarajući, ali bih možda dobro bilo iskoristiti tu pogodnost. Od ponedjeljka krećem s treninzima i kako se budem osjećao odlučit ću da li ću igrati i tamo. Ineče, većina igrača odigrat će šest turnira još do kraja, tako da bih mogao očekivati da uđem u TOP 50 ukoliko nastavim s dosadašnjim igrama. Samo u Beču branim bodove, ali ne mnogo.

Bolji na tvrđoj podlozi, najbolji u aprilu i maju

Kada se sezona podijeli na turneje i podloge, koja se to period do sada Damiru ispostavio najdražim u godini?

"Tradicionalno dobro igram u aprilu i maju. Onda prva američka turneja od Delray Beacha do Miamia. Ove godine nisam pravio rezultate u periodu u kojem sam očekivao. Sezona na zemlji nije bila onakva kakvu sam priželjkivao, ali sam se u Americi osjećao odlično. Otišao sam ranije i to se pokazalo kao pun pogodak. Mogu sada da kažem da mi zemlja nije najbolja podloga, što me jako raduje. Drago mi je što sam tu napredovao jer se bez tvrde podloge ne može, kad si dobar samo na zemlji to je nedovoljno.

O Rublevu i svome kapricu

U trećem kolu US Opena Damir je izgubio od Rubleva. Rus važi za jednog od najtalentovanijih igrača svijeta, međutim izgledalo je da je Damir sam sebe tu pobijedio. Imao je dosta prostora, no nije ga iskoristio. Ma kraju izgubio je zbog nervoze, koju često zna pokazati. Kapriciozni je to Sarajlija.

"Bio je to stvaro dobar meč mislim da nisam uopće odigrao loše, ali nekoliko momenataj je prelomilo u njegovu korist. U drugom setu kod 4:2 lomilo se, ali nisam uspio izdići se iznad situacije. I Njemu je malo nedostajalo da se raspadne jer znam da je takav. Treći set sam dobio, a onda u četvrtom fulim volej koji inače ulazi u 99 posto slučajeva i izgubim set. Sve su to stvari koje mogu da te poremete, a on je opet pogodio mnoge linije. Prije je igrao s Dimitrovom, vraćao se i pokazao da je mentalno jak iako je jako mlad. 

Što se moje nervoze tiče, tokom vremena sam uvidio da ne mogu postati igrač koji će ne pokazivati emocije, izgledati hladno i ležerno. Svi smo različiti, a sa mnogim psiholozima sa kojima sam radio i pričao saznao sam da to i nije toliko bitno. I oni će vam reći: Nije problem iznervirati se i pokazati emocije, to je sve ljudski, bitno je kako nastaviš nakon toga, da li će te to poljuljati ili ćeš se vrlo brzo vratiti na pravi kolosijek."