Ispade svima nama draže što je najbolji teniser u historiji BiH Damir Džumhur osvojio prvi ATP naslov, nego njemu samom. Već u prvoj rečenici eto materijala za diskusiju. Može neko pomisliti "sačekajmo, možda će se roditi bolji teniser do kraja vremena i prostora u BiH". I zašto, otkud zaključak da je, eto, kao nama draže nego njemu.
Zato što je nemoguće ne primijetiti masovnu egzaltiranost njegovim ulaskom među 40 najboljih tenisera svijeta (više nego osvajanjem turnira u Sankt Petesburgu), u smislu da mi imamo neku vezu s njegovim uspjehom, a nemamo ni kada bi od poreza išao novac sportskim kolektivima, jer tenis nije kolektivni sport.
Naravno, nemoguće je ne osvrnuti se na veličastveni podvig koji je stigao kao kruna nenormalnog, ali baš nenormalnog odricanja i mukotrpnog davanja sebe. Čini se da nismo ni svjesni ko je i šta je Damir Džumhur i šta je u životu napravio, sve kad bi sutra rekao "e neću više da igram, odoh brati masline."
I prije zaslužio divljenja
Ali nije li Damir i ranije zaslužio da se o njemu pišu hvalospjevi? Je li nam to malo treće kolo US Opena? "Pa mogao je makar i onog Rubleva dobiti, nego se nervira", "nervčik mi je malo, neće mu to valjati u karijeri"... zamjerka se uvijek i svugdje nađe. Sad bi ga se moglo nahvaliti, ATP lista nije bila nikad ljepša. Ali i kad je 55. bio, nikad do tada nije bila ljepša...
No, to je super šta mu sve ne ispredviđaše. Otac jednog od mnogobrojnih tenisera kojem je očito trebalo medijske podrške, dok je Džumhur imao 14, prognozirao je mladiću neslavan završetak karijere, prije no što će ona i početi. Nizak je, jako talentovan i radišan, ali nizak. Može trčati, na zemlji bi mogao biti solidan, ali servis...
Do tada je Džumhuru najveći uspjeh bio četvrto pretkolo Lige evropskih šampiona u kojem je Željezničar igrao s Newcastleom. Na jednoj je TV stanici tako oduševljeno pričao o toj utakmici na Koševu na koju je išao kao maksum, da je već tada zaslužio epitet Željinog velikana.
Onda je malo pomalo, sam sa svojim ocem, krčio šiblje, nisko i visoko raslinje do uspjeha, budili smo se da vidimo i tog našeg u Australiji, harmonika je svirala u njegovu čast.
A onda je došla 2017.
"Cilj mi je do kraja godine izboriti plasman u top 50 na ATP listi." obećavao je Džumhur.
Pa je onda otkriveno da je nešao "nekakvu". Potom je uslijedila nenadano loša sezona na zemlji. I onda paf, kao da mu je neko "kontrasihire" bacio ili mu je Saturn iz sazviježđa Venere prešao u fazu Jupitera što se očitovalo na njegovom profesionalnom planu. I kategorije ljubav i zdravlje blistaju, sve po pet zvijezdica.
Jeste, aha. Tenis, atletika, svi individualni sportovi, pa samim tim i snooker najkonkretniji su za izračunati kvalitet, metrijske karakteristeike su nepogrešive.
Tenisom se bavi jedno milijardu ljudi, sam si sa sobom na terenu i svojom glavom, pa i da imaš nevjerovatan talenat, ne smiješ "prokišnjavati." I moraš trenirati do iznemoglosti.
Za sve to ti treba mnogo više novca nego kada bi želio trenirati fudbal i poslije svega toga moraš gatati hoćeš li ikad uletjeti među najboljih sto. To je minimum ako priželjkuješ da od tenisa živiš.
Kada si Andres Iniesta, možeš sebi dozvoliti da u 90 minuta malo odmoriš, sakriješ se, kada si Damir Džumhur nema skrivanja, igraš tri, pet, šest sati.
Sociološki fenomen
Damir Džumhur ulaskom među 40 najboljih tenisera, sve kad bi sutra rekao "e neću više da igram, odoh brati masline" ostvario je najveći sportski uspjeh u historiji naše zemlje, s kojim se porediti može bronza Amela Tuke sa Svjetskog prvenstva iz Pekinga.
Nisu to ni plasmani fudbalera na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, jer izuzevši Džeku i još dva-tri igrača niko od njih nije odrastao pod kišom granata sa Borija, Mrkovića, Hreše, Čoline Kape...niti je uspjeh odlazak Teletovića i Nurkića u NBA.
Damir Džumhur je prvo sin, pa teniser, zatim sociološki fenomen, onda navijač Željezničara, pa tek onda Bosanac i Hercegovac. Vrlo malo dodirnih tačaka s nama ima, jer da smo upola kao on, mi bi bili Švicarska.
Vratimo se prvoj rečenici: Damir Džumhur, kada bi poslije njega došao i bh. Roger Federer prvi je u historiji među 40. i zato je najbolji svih vremena. A gdje živimo dabogda da uopće bude iko ko će igrati tenis i poluprofesionalno, kamoli da će doći među 40.
Dotad, raja će se zanimati koliko je ulaskom u koje kolo zaradio novca, ni ne pomislivši koliko ljudi na ovome nivou treba jednom teniseru u njegovom timu i kroz šta je sve prošao dosad.
Četrdeset najboljih na svijetu, u bilo čemu!!! Golemo je mala riječ.
Promo
U selu kod Šamca stasavaju odbojkaške šampionke
Povodom jubileja: Mozzart uz talentovane odbojkašice iz Obudovca
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
