Decenija snowboardinga u BiH
U sezoni 1997/98 nije bilo ski liftova na Bjelašnici

Kako su borderi zauzeli planine

Decenija snowboardinga u BiH

M. Skaka

Oni su kul, mladi i ludi. Ili to samo žele biti. Ne priznaju granice i ruše barijere pred sobom. Možete im se diviti ili ih smatrati “nafuranim” budalama, ali sve ih je više. Bh. snowboard scena nezaustavljivo raste.

Prije desetak godina, pojava snowboardera na stazama na Bjelašnici izazivala je čuđenje, divljenje ili prezir. Danas, spuštanje na samo jednoj dasci sasvim je normalna pojava. Ukoliko ste se 1998. godine opredjelili da staze, ili češće strmine, Bjelašnice pokušate osvojiti snowboardom uzvik koji se najčešće mogli čuti od skijaša koji prolaze bio je “Imal’ jagoda?!”. Onaj ko je se spuštao niz nepristupačni cjelac van staze, jako dobro zna šta to pitanje znači.

Deset godina kasnije, 2008. godine, od onih koji su bili najglasniji u svom dovikivanju moglo se čuti samo “Vidi i mene! Kako je luuudo!”, dok bi na vlastitom “bordu” jurili kroz par centimetara dubok neutabani snijeg. Snowboard zajednica u bh. eksplodirala je u prvoj polovini ove decenije i sa nekolicine entuzijasta narasla na stotine, ili zašto ne reći i hiljade sljedbenika.

Od tipičnog “bordera”, kako se u Sarajevu zove osoba koja se bavi snowboardingom, čućete objašenjenja kako to nije samo sport. To je način života, kultura, filozofija, širina duha, velična srca. (Na žalost, u posljednje vrijeme sve više i dubina džepa, ali o tome drugom prilikom). Tipičan border prezire skijaše. Oni su za njega dinosaurusi, ukrućeni i preopterećeni dodatnom opremom, pancericama, štapovima, skijama, Labelom… Jednostavno, smetnja na stazi. Ni skijaš neće imati visoko mišljenje o borderu. Razmažena su to derišta kojima je tata kupio najskuplju opremu da bi se oni malo ludirali i valjali po snijegu. Borderi su uvreda za plemenitu vještinu skijanja! Nije to ništa protuprirodno. Radi se o potpuno zdravom rivalstvu koje postoji koji postoji još od sedamdesetih godina kada je Jake Burton Carpenter prvi put krenuo niz stazu na svom “snurferu” (prapretača snowboarda) na jednom kraju SAD-a, a Tom Sims na modificiranom skateboardu sjurio niz padine na drugom. Sukob je već bio tu kada su sarajevski entuzijasti prvi put nakon tek okončanog rata odnijeli svoje bordove na Bjelašnicu.

A ostalo je legenda…

Iako se pričalo da su “neki Slovenci” zaprepastili Jahorinu sa snowboardom još prije rata, prava priča o bh. snowboard sceni počinje tek 1997. godine. Pioniri jednog od danas najpopularnijih zimskih sportova u BiH svoje prve korake pravili su na baby liftu na bjelašnici koji je vozio do prve prelomnice na glavnoj stazi i u tom trenutku bio jedini način penjanja uz planinu (ako izuzmemo pješačenje ili moljakanje ratrakdžije za prevoz). Tih nekih 50tak metara bilo je dovoljno da se stvori ljubav koja traje već deceniju. Baby lift je vrlo brzo zamijenjen prvim “sidrom”, a spuštanje na dlanovima, stražnjici i koljenima preraslo je u lagani slalom, a onda i spust, freeride, trikove, skokove i šta sve ne.

Do kraja sezone 1997/98. u Sarajevu su funkcionisala dva snowboard kluba – “Sarajevski studentski snowboard klub”, te “Snowboard klub Freestyle”. Bilo je to doba donacija i “dobrih ideja”, pa su na mjesta sportskih entuzijasta u klubovima brzo došli onima koji su novi zimski sport u olimpijskom gradu vidjeli kao izvanredan mamac za uvoznog “humanitarca”, a klubovi su u relativno kratkom periodu izgubili smisao svog postojanja.

sssk21999. godina donosi obilne padavine u Sarajevu i sjajnu sezonu za domaće bordere

Međutim, iskra je upaljena i više ništa nije moglo zaustaviti eksploziju koja će doći. Vrlo brzo, lavina se proširila i na druge krajeve BiH. Na inicijativu iz Sarajeva, do kraja milenija reagovali su i ekspeditivni Travničani, pa je i Vlašić dobio svoju bordersku scenu. Na drugoj strani Sarajeva, nezavisno i uz dosta manje prepreka je rasla scena na Jahorini. U olimpijskom gradu, mladi su oduševljeno prihvatili novu kulturu i geometrijskom progresijom raširili se po planinama. Svaki novi snijeg donio je i novu generaciju klinaca spremnih da preziru skijaše i žive za “perfektan cjelac”. Nakon jedne decenije od kada je prvi bord “poderao” stazu, konačno možemo reći da olimpijske planine pripadaju i nama.

U posljednjih par dana, vanjski minus zagrijao je srce autora ovog teksta, a vjerovatno i srce svakog bordera u BiH. Stiglo je vrijeme da se navošti daska, montira galerija, iz ormara izvuku duge gaće i da se krene uzbrdo. Nek crkne škrtost, bar tri puta ću kupiti dnevnu!

Promo

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.