Olimpijski dnevnik - dan 1.

And now for something completely different!

Olimpijski dnevnik - dan 1.

E. Haračić

Pokradeni, ugroženi, lopovi, spin, nestranačka vlada, protesti, pa prosvjedi, komitet za normalizaciju, huligani, Facebook aktivisti, spid u kilogramima, naknade za rad u desetinama hiljada… Uh, kako je lijepo u Sarajevu spakovati kofer i baviti se svojim poslom.

Dok se na ulicama bh. gradova i po socijalnim mrežama borimo za svoje ili nečije bolje sutra, rijetko ko je i primjetio da je na obalama Crnog mora počela zimska Olimpijada. Ja se nadam da jesu rijetki, ali da ih ima, pa ćemo u narednim danima sa vama podijeliti dnevnik jedine novinarske ekipa iz BiH za koju je jedini vrijedan plamen onaj na olimpijskog baklji.

Ka Sochiju krećemo za par sati, naravno, u vlastitom aranžmanu. U posljednje vrijeme popularna su razmišljanja o podršci države i svemu onome što ona za nas može uraditi, pa da se na početku osvrnemo i na tu temu: Izvještavanje iz Sochija nije pomogao niko. 

A i kako bi kad je kantonalni zastupnik i predsjednik komisije za sport, predsjednik komisije za imenovanja i još nekih tijela od vitalnog značaja za prosperitet, došao na brilijantnu ideju da pokrene vlastiti sportski portal i kroz njega podrži sve aktivnosti koje sprovodi svojim udruženjem građana za razvoj sporta u BiH koji će opet podržavati kroz… Nije ni bitno, znamo svi kako to ide. Realno govoreći, niko nam nije ni morao pomagati niti je to iko od nas i očekivao.

Riječima američkog predsjednika: “Ne pitaj šta država može uradti za tebe, već šta ti možeš uraditi za državu.”. Usput, uradićemo nešto i za sebe. Zato i idemo.

Kako je lijepo probuditi se i vidjeti svoju djevojku kako prije odlaska na posao pakuje sve ono što bi mi moglo zatrebati u narednih 14 dana. Hvala. Spreman sam.

Hotelski smještaj u Sochiju još davno je razgrabljen, a svakako je i bio izvan domašaja za naš skromni budžet.  Cijene jednosobnih stanova pred kraj prošle godine kretale su se od 300 Eura dnevno pa na više.  Mi smo uspjeli pronaći sobicu nekih sat vremena vožnje vozom od aerodroma za cca 100 eura i to će biti Debin moj i dom u Rusiji. Zaista se nadam da ta cijena uključuje i grijanje, ali za svaki slučaj Naida mi je spakovala i duge gaće. 

Iako krećemo danas, u Sochi ponoćnim letom iz Istanbula stižemo tek sutra, u 4.05 ujutro. Termin je nezgodan, ali čekali smo 2014. godinu kako bismo se uklopili u marketinški budžet Burna koji nam finansira let za Rusiju, a kada se karte za Olimpijadu kupuju u januaru, nema biranja termina leta.

Djevoka od koje smo iznajmili stan, Veronika, javila je da će nas na aerodromu sačekati njena nana Albina. Albina ne govori engleski, ali će uhvatiti prvi jutarnji voz za aerodrom i u 4.10 ujutro čekati nas na aerodromu. Toliko o ruskoj ljenosti i negostoljubivosti.

Pisao bih još, a možda i malo ljepše da me ne kritikuju lingvisti, ali Deba se pozdravio sa djevojkom i dolazi po mene. Krećemo!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.