Ana Dorotea Markić: Treniram mnogo, a i slobodno vrijeme posvećujem atletici

Ana Dorotea mlada je atletičaka HAK Zrinjski i sa samo 15 godina prvo je ime ovog kluba te odnedavno i seniorska reprezentativka Bosne i Hercegovine. Njena disciplina je troskok i u njoj, gdje se god pojavi, ostvaruje rezultate puno bolje i 10, 12 godina starijih konkurentkinja. Njezin trener i otac Dario i sam nekada sjajan atletičar kaže da nismo mogli izabrati bolje vrijeme za razgovor, sami kraj sezone i sumiranje učinjenog u atletskoj sezoni koju je kao i kompletan sport poremetila pandemija koronavirusa.

"Ove godine imali smo dobar rezultat na dvoranskom prvenstvu pa smo odlučili nastupiti na svim natjecanjima, bez obzira na kategoriju" - počinje razgovor za SportSport.ba Anin otac Dario i nastavlja:

"Nastupila je na mlađem juniorskom prvenstvu i postala prvak države. Poslije toga je uslijedila pauza koju je izazvala pandemija, ali srećom bili smo van grada pa smo koliko toliko uspjeli održati ritam treninga. Sezona se nastavila u srpnju gdje je Ana opet uzela zlato na mlađem juniorskom prvenstvu BiH. Poslije toga je došlo kadetsko gdje je među svojim vršnjakinjama Ana bila uvjerljivo prva, a kruna je došla na seniorskom prvenstvu Bosne i Hercegovine gdje je Ana Dorotea zauzela drugo mjesto. Nakon tog uspjeha dobila je i poziv za seniorsku reprezentaciju BiH što je uistinu kruna svega što je napravila u ovoj sezoni".

Ana, kako se rodila ljubav prema atletici?

"To se jednostavno dogodilo tako, još kad sam imala 4 godine kada sam počela trenirati. Atletika je bila najzanimljivija od svega što se nudilo i za kratko vrijeme sam se zaljubila u atletiku i povratka sada više nema" - govori ova 15-godišnjakinja.

Koliko je otac koji je i sam bio atletičar utjecao na sve?

"Pa mogu reći velik, što je i normalno. Atletika je preko njega dugo prisutna u obitelji i nekako je bilo logično da ta njegova ljubav pređe i na mene".

Dario, kakvo je stanje s atletikom u Mostaru?

"Pa kao i u velikoj većini ostalih sportova, dosta teško. Treniramo na istoj stazi na kojoj sam praktički i ja pravio svoje prve korake i sve je u lošijem stanju. Ali nekako odradimo taj trening, skrpimo se. Što se tiče nastupa gledamo da naša djeca osjete što više natjecanja, recimo bude toga po Sarajevu, Zenici, koji imaju puno bolje uvjete nego mi. Opet, s druge strane ima sredina gdje je gore i nego kod nas. Prilagođavamo se i uspijemo ostvariti dobre rezultate".

Ima li i koliko interesa za atletiku?

"U zadnje vrijeme stvarno dosta. Imamo oko 30 djece polaznika, pa taj broj lagano raste. U Bosni i Hercegovini generalno napreduje, stanje se popravlja iz dana u dan. Ja sam optimista i vjerujem da će takvim koracima i u tom ritmu atletika i dalje nastaviti s napretkom".

Ana, tako mlada, a već toliko medalja i titula. Ima li neka da je draža od ostalih?

"Pa iskreno, meni je svaka od tih medalja i tih titula jednako draga jer za svaku sam uložila dosta truda i rada pa je nezahvalno staviti neku ispred druge, ali ako već moram, ovo posljednje seniorsko takmičenje na kojem sam bila druga donijelo je poziv u seniorsku reprezentaciju i sigurno mi je to nešto čega ću se sjećati cijeli život".

Kakvi su planovi za budućnost?

"Što se tiče budućnosti, mi uvijek gledamo u onu blisku, dalju je teško predvidjeti u bilo čemu" - govori otac Dario i dodaje:
"Glavni cilj nam je odraditi kraj sezone, nastupiti u Čitluku na 'Danima berbe grožđa' i završiti sezonu (U međuvremenu je Ana i tu pomela konkurenciju i uvjerljivo slavila). Glavni cilj nam je dobro se spremiti za iduću sezonu i opravdati veliku čast koja je Ani ukazana pozivmom u reprezentaciju".

Što je ispred Ane na reprezentativnom planu?

"Ne zna se još ništa točno. U razgovoru s izbornikom ono što smo saznali je da bi početak sezone trebao proteći u dvoranskim natjecanjima, no što će s tim biti zbog pandemije, još se ne zna. Negdje tamo početkom travnja bi ako Bog da trebala početi natjecanja na stadionima i za to imamo i više nego dovoljno vremena da se pripremimo. Imamo čak i za dvoranska ukoliko ih bude. Sada smo imali baš gust raspored jer smo donijeli odluku da nastupamo gdje god možemo, pa vremena za odmor faktički nije ni bilo, možda koji tjedan. Treninge nismo mogli raditi u punom kapacitetu nego smo nekako održavali postignutu formu. Srećom, sve je završilo čak i bolje od onog čemu smo se prvotno i nadali".

Ana, znam da mnogo treniraš i ulažeš u atletiku. Reci nam kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

"Slobodno vrijeme, kada nemam obaveza sa školom i drugim stvarima, opet posvetim atletici i treningu. Volim svirati gitaru, to traje nekih 6 godina, ali i poslije atletike, kod mene opet ide - atletika".

Anin otac Dario još je pripomenuo slijedeće:

"Dosta ljudi kaže 'on joj je tata pa je forsira' no ja stvarno više nemam nikakve veze s tim. Ona je sa mnom bez ikakvog pritiska, ljubav koju ima prema atletici isključivo je razvila sama. Čak je danas i dosta momenata u kojima ja kažem da bi se trebalo odmoriti, a ona ne želi da čuje za odmor nego inzistira na treningu. Ona ima takav sklop u svemu što radi. Jako je predana i bez toga ne bi bilo ovih rezultata koje je ostvarila".

Dora, kada ti razmišljaš o budućnosti, gdje vidiš sebe?

"Ja kad razmišljam o budućnosti, to je vezano za međunarodna natjecanja, tipa Balkanijada za početak, želim vidjeti gdje sam na nekoj višoj razini, ne samo za BiH gdje otprilike poznajem konkurenciju. Nadam se da će moji rezultati u budućnosti biti još bolji i da ću biti u stanju pratiti tu međunarodnu konkurenciju" - kazala je ova fantastična mlada djevojka za SportSportba.

Nabrajati Dorine medalje i pobjede bilo bi možda malo i zamorno jer činjenica da je ova 15-godišnjakinja seinorski reprezentativac dovoljno govori o svemu. Bilo bi lijepo kada bi se i lokalna zajednica osvrnula i pogledala kakav talenat ima u vlastitom dvorištu. Ana Dorotea Markić nadolazeća je atletska zvijezda, već sada ćemo se usudti i reći europske atletike.