Ivona Ćavar: Nadam se da ću Olimpijskom medaljom ostvariti svoj san · Intervju

Ivona je, zanimljivo, rođena Splićanka, no njena obitelj odavno je u Mostaru, pa je u gradu na Neretvi i nastala ova lijepa sportska priča koja je još uvijek daleko od svojih najboljih trenutaka jer fokusiranost i radna etika koju posjeduje ova djevojka su zaista iznimne. 

Razgovor za naš portal otvorili smo najaktualnijom temom, onom koja je promijenila svijet, svjetski sport stavila u hibernaciju, pandemijom koronavirusa. 

Ivona, kako se ova situacija odražava na tebe i što misliš kakve će ovo tragove ostaviti na sport i život generalno?

"Kao i svakom sportu, posebno olimpijskim i za karate je ovo veliki udarac" - govori Ivona i dodaje
"Olimpijske Igre, svi važniji turniri, europska, svjetska prvenstva, sve je prolongirano i pomaknuta za iduću godinu. Došla sam u dobru formu koja se zbog svega toga morala lagano obarati. Cijeli ciklus je poremećen, sve ovo nije moglo doći u gore vrijeme. Ostaje nada da će sve brzo proći i da ćemo iz svega izaći sa što manje posljedica"

Spomenula si Olimpijske igre, ti si se trebala kvalificirati na olimpijski turnir?

"To je malo kompliciraniji dio. Karate je tek od ove godine trebao postati olimpijskim sportom, prvi put u povijesti. Cijela priča spuštena je s pet kategorija na tri tako da su same kvalifikacije bile dosta kompliciranije i bilo je dosta teže izboriti se. Olimpijski kvalifikacijski turnir trebao se u svibnju održati u Parizu, no kao i sve i on je otkazan. To je trebao biti jedan od glavnih turnira na kojem se moglo skupiti najviše bodova, koji su se inače skupljali preko svjetske Premijer lige. Fali tu svega, odlazaka na turnire, treninga... no što je tu je, bit će bolje".

Ivona, individualni sportovi kod nas su u debeloj sjeni kolektivnih sportova. Kako je to baviti se individualnim sportom u odnosu na timski?

"Složit ćete se sa mnom da je dosta teže. Pogotovo na ovim prostorima, gdje je ironije radi, jedan od sportova koji donosi najviše trofeja u zemlju. No najveći problem su financije. Kvalitetu imamo, ali sve to bez financija teško dolazi do izražaja".

Što dovodi do zaključka da se u BiH ne može živjeti od karatea?

"Ne može nažalost. Moglo bi kada bi se uzela olimpijska medalja koja bi donijela puno više benefita, ali ovako, nažalost ne može.

2016. godine u austrijskom Linzu si se okitila brončanom medaljom na SP. Je li taj rezultat otvorio ljudima oči?

"Naravno, daleko od toga da nije. Te sam godine u konkurenciji svih sportova proglašena za najbolju bh. sportašicu, pročulo se nadaleko. Doduše, ja sam i 2011. godine kao kadetkinja osvojila i srebro na SP. Moram reći da je karate dobro zastupljen sport u BiH, no taj problem s financijama ipak koči mnogo toga.

Možeš li našim čitateljima otkriti tajnu svog uspjeha?

"Pa mene kroz život vode ambicija, želja i upornost. Takva sam osoba prirodno i to su tri stvari koje me pokreću i iz kojih crpim snagu i motiv za sve. Da ne zaboravim i disciplinu koja nije ništa manje bitna".

Kažeš da su sva bitnija natjecanja pomjerena za godinu dana. Što je slijedeće na rasporedu za tebe, od tvojih prioriteta?

"Možda će zvučati malo čudno no meni je drago, dobro mi je došlo što je sve pomjereno za dogodine jer su me ove godine napale ozljede stopala i lakta tako da će mi ovaj period sjajno doći da saniram sve to. Također, dobro će doći i da posložim glavu tako da mi je s jedne strane stvarno drago što je ovo prolongirano. Naravno, nije mi drago što je razlog takav kakav je, no odlaganje natjecanja mi je sigurno dobro došlo".

Kako je trenirati u novonastalim uvjetima?

"Pa gledajte, karate ne zahtjeva toliko uvjeta, u smislu da treba previše neke opreme. Potrebni su jedino dobri sparing partneri, ali, u ovim uvjetima može se reći da nedostaje sve potrebno za normalan trening".

Kako sada izgleda tvoj trening, način na koji ostaješ u formi?

"Pa kad je krenulo ovo stanje pandemija odmah sam posegnula za narudžbom utega. Većinom se sada sve svodi na kondicijske jutarnje treninge, te navečer karate. Ovaj jutarnji dio se oduži i do dva sata. Tu su i različite kombinacije, trčim, planinarim, vozim bicikl... za plivanje još nažalost nemam prigode" - kroz osmijeh govori Ivona.

Ivona u kojoj kategoriji si osvojila sva ta silna odličja?

"Otkako sam ušla u karate držim kategoriju ispod 68 kg. Veliki mi je razmjer kilaže i kategorije pošto imam 6,7 kg manje od kategorije koje radim, ali tu sam od početka natjecanja u seniorskoj konkurenciji i rezultati su počeli dolaziti doslovce odmah. Počelo je s Premijer ligom koju sam s jedva 18 godina završila na postolju među djevojkama i ženama s po 30-ak godina. Iza toga je došla i ta svjetska medalja i više mi nije padalo na pamet mijenjati kategoriju".

Nositeljica brončane medalje sa SP u Linzu i sa EP u Novom Sadu. Odličja s Mediteranskih Igara te Balkanskih prvenstava su tu. Kroz karijeru je čak 13 puta bila državna prvakinja u svim dobnim katerogijama domaćeg prvenstva. Ivoni su tek 24 godine i najbolje je tek pred njom.

"Olimpijske igre naravno, to je konačni cilj i najveći san. Bilo bi prelijepo sve zaokružiti olimpijskim odličjem" - završila je Ivona Ćavar ovaj razgovor sa svojom najvećom željom i ambicijom.