"Derbi me vratio u mladost, lijepo je vidjeti novu Grbavicu"

Kao i prethodni derbi susreti, i posljednji 110. po redu je bio pravi mamac za agente i skaute brojnih evropskih klubova. Uz Olafa Marschalla, nekadašnjeg fudbalera reprezentacije Njemačke i Kaiserslauterna, na tribinama Grbavice je bio prisutan i Miroslav "Miki" Stević, koji je u svojoj bogatoj igračkoj karijeri imao priliku nastupati za timove poput Partizana, Munchena 1860, Bochuma, Borussije Dortmund i Fenerbahčea. 

Stević je fudbalsku priču započeo upravo u našoj zemlji, a utakmicu u Dolini ćupova je doživio emotivno iz razloga što je u mladim danima kao igrač Rada imao priliku igrati na, kako je naveo, tada "drvenoj" Grbavici. 

"Moram priznati da me je atmosfera na stadionu podsjetila na lijepa vremena kada smo živjeli u Jugoslaviji. Kao igrač Rada sam imao priliku igrati na Grbavici sa drvenim tribinama, a sada je to jedan lijep stadion i drago mi je što se infrastruktura popravlja iz godine u godinu. Što se tiče same utakmice, za gledaoce je bila prilično interesantna, otvorena i bez puno kalkulacija. Jedino su golovi nedostajali". započeo je Stević priču za SportSport.ba. 

Budući da danas s velikim uspjehom radi kao agent, Stević sa zanimanjem prati situaciju u bh. fudbalu. 

"Posao je takav da moraš biti u toku i pratiti gotovo sve, a sve to zbog igrača koji su tu. Za razliku od drugih liga na području bivše Jugoslavije, po menu je ova u BiH najinteresantnija. Zašto? Vidite i sami da je sada veći broj klubova u igri za titulu, dok se u nekim ostalim ligama sve svelo na dvije ekipe koje odlučuju o prvaku. U Bosni i Hercegovini je sve otvoreno", ističe Stević, ne skrivajući da je na derbiju 'pod lupom' imao nekoliko igrača. 

"Nije bilo puno igrača koji su toliko odskočili da bi zapali za oko, ali svakako da kvaliteta ima. Duljević je nagovijestio da mu pozicija u sredini terena jako odgovara i sa par invidualnih akcija je pokazao da se radi o kvalitetnom igraču. Tu je i Mihojević koji će, uvjeren sam, napraviti veliku karijeru. Ljudski i sportski kvaliteti mu štimaju. U timu Željezničara se istaknuo Stevanović, mada je on još u Srbiji pokazao o kakvomse igraču radi. Sada se ispostavlja kao greška što je rano otišao vani, ali polako se vraća na stari put."

Stević je nakon okončanja karijere imao namjeru postati najprije trener. U tom poslu, za sada, još nije dobio priliku, ali je zato radio kao sportski direktor u njemačkom drugoligašu Munchenu 1860 za koji je svojevremeno igrao. 

"Biti na takvoj poziciji je za mene predstavljalo izazov. Inače, sve što radim u životu, radim s ljubavlju, tako da sam sebe dao i na toj odgovornoj funkciji. Ujedno sam prvi stranac koji bio na poziciji direktora u Njemačkoj, a što se tiče samog posla, pretežno se sve svodilo na cjelodnevni boravak na stadionu i pronalazak talenata. Munchen 1860 tada nije bio u situaciji u kakvoj je danas i morao si tražiti anonimne igrače od kojih bi napravio nešto i potom ih prodao za veći novac. Tako se opstajalo", priča nam Stević. 

Na poziciji sportskog direktora Munchena 1860 je proveo dvije i pol godine, da bi potom pronašao sebe u poslu fudbalskog agenta. 

"Meni je problem kada me oslovljavaju kao agenta. To je danas postalo toliko šaroliko, da danas svako sebe tako naziva. Kada sam ja bio igrač znalo se ko je kriminalac, ko je menadžer, ko je vrhunski sportista, a ko glumac. Teško se stizalo do tih epiteta, a čak što više, imalo se i poštovanja prema tim ljudima. Više se trudim da budem igraču savjetnik, roditelj, vaspitač i sve ono što mu je potrebno kako bi stigao do cilja." 

I u poslu agenta svakako postoji elita. Jedna od najboljih agencija na našim prostorima je LIAN Sports, a o igračima koji su danas u njoj nekada je brigu vodio upravo Stević zajedno sa Nikolom Damjancem.  

"Prvi igrač kojeg sam transferirao prešao je iz Unterhachinga u Duisburg za rekordno obeštećenje od 750.000 eura, a najveći moj transfer je kada je Marko Marin prodan u Werder", ističe Stević, koji je također još realizovao transfere Camdala u Galatasaray, Jojića i Rukavine u Borussiju Dortmund...

Malo je poznato da Stević vodi brigu i o karijeri našeg Gojka Cimirota. 

"Gojko je jedna stabilna ličnost i to je potvrdio za vrijeme igranja u Sarajevu. Njegova karijera se razvija normalnim putem, odnosno korak po korak, a nije nemoguće da već na kraju sezone završi u većem klubu i kvalitetetnijoj ligi. Ponuda i interesovanja sigurno ima, ali ja imam običaj da sve to radim u dogovoru s njegovim klubom. To mora biti 'win-win' priča.", kazao je Stević, dodavši kako je do Cimirota došao zahvaljujući saradniku Mladenu Simiću koji mu je još dao dobre preporuke za Grahovca i Mihojevića. 

Posao agenta sa sobom nosi i brigu o problemima štićenika. Rječju, agent često mora da bude savjetodavac.

"Kao agent pokušavam da igraču podarim ono što ja nisam imao. Za mene nije život 100 metara sprint, nego maraton. Važno je komunicirati s igračem, biti mu podrška u teškim trenucima i prije svega imati neki plan s njim. Ako se vratimo na Cimirota, vidjet ćete da sve ide po redu.."

Kada je pitanju Stevićeva fudbalska karijera, sve je počeo u Bratstvu iz Bratunca. Znao je da samo uz rad može sanjariti o svjetlima reflektora i svemu atraktivnom što ide uz profesionalni fudbal. 

"Sve je počelo u Bratuncu i tu sam kao klinac sa 14 godina igrao za prvi tim uz odobrenje ljekara. Moj put nije bio ništa lakši od, recimo, Salihamidžićevog koji je krenuo iz Jablanice, ili od Barbarezovog... Možda je tako i bolje, jer danas znam cijeniti ono što sam napravio, dok sada igrači imaju sve uslove i u tome svemu izgube samoodgovornost, upornost i odricanje. Nedostaje gladi za uspjehom koja je bila prisutna u moje vrijeme. Meni se posrećilo da sam poslije osnovne škole otišao u beogradski Partizan, a onda je sve krenulo u pravom smjeru. Sjećam se da sam na samom početku karijere imao ponude Slobode i Sarajeva." 

Danas ga posebne emocije vežu za samo dva kluba. 

"Za Partizan sam igrao iz ljubavi i za taj period me vežu prelijepe uspomene, iako u prvom timu nisam bio dugo. To je klub moje mladosti. Od ovih ostalih drag mi je Fenerbahče, ali ipak Borussija Dortmund je nešto posebno. Sa njima sam osvojio titulu prvaka Njemačke, igrao u finalu Kupa UEFA i svaka utakmica na tadašnjem Westfalenu je bila doživljaj za sebe. I sad kad bih se rodio i imao mogućnost da biram, opet bih želio da igram za Borussiju", rekao je na kraju razgovora Stević.

Malo je poznato da je Stević u mladosti imao potpisan ugovor i sa velikom Barcelonom, međutim umjesto igranja pod palicom Johana Cruyffa, tada je zaradio suspenziju, jer je u bivšoj Jugoslaviji na snazi bilo pravilo prema kojem igrač ne smije otići u inostranstvo prije 28. godine. Sudbina je Steviću potom donijela transfer u beogradski Rad, da bi u nastavku karijere još oblačio dresove Grasshoppersa, Dynamo Dresdena, Munchena 1860, Borussije, Fenerbahčea, Bochuma. 

Za reprezentaciju bivše države je nastupio u ukupno šest utakmica, a imao je priliku igrati i na Svjetskom prvenstvu 1998. godine.