Mitrović: Volio bih da me pamte po obranama, a ne po incidentu · Intervju

Ali život piše svakakve priče, pa je i ova Romeova krenula u smjeru u kojem sigurno, ni sam nije mogao slutiti. Romeova ispovjest za SportSport.ba kreće ovako:

"Sjećam se, te godine (2004.) kada sam došao u Mostar, Zrinjski je osvojio prvu titulu prvaka, tada su se već postavljale konture ozbiljnijeg kluba, već se dalo naslutiti da sam došao u klub koji će u godinama koje dolaze stalno biti u vrhu bosanskohercegovačkog nogometa, konstantni pretendent na trofeje i izlaske na europsku scenu. U klub sam došao u ljeto, a sve sam dogovorio već u zimskom prelaznom roku. Put Mostara sam krenuo kada mi je istekao ugovor sa Slobodom, skupa s tadašnjim suigračima Joldićem i Muslimovićem. Bile su to sjajne 4 godine moje karijere, eto, sudbina je htjela da posljednju utakmicu za Zrinjski odigram baš u finalu Kupa 2008. protiv svoje Slobode, koju smo pobijedili na jedanaesterce. Nakon toga, karijera me odvela u mađarski Kecskemeti u kojem sam već u prvoj sezoni proglašen, u izboru trenera i novinara, najboljim vratarom lige, te izabran u idealnih 11 nacionalnog prvenstva Mađarske", prisjeća se Mitrović. 

Poslije Mađarske, iduća destinacija ovog vratara koji je oblačio dresove i mlade i seniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine bila je Norveška.

"Odlazak u Norvešku nije za mene bio u tom trenutku najsretnija solucija, iako sam imao dobar ugovor na dvije sezone, nakon 6 mjeseci sam ga raskinuo na svoju štetu, jer jednostavno gore nisam mogao više da izdržim. Tada je stigao poziv Dinama, točnije Zorana Mamića. Tada je Lokomotiva trebala vratara jer je Kelava otišao u Dinamo i nakon dvije prelijepe sezone na Kajzerici, Dinamo je preuzeo bivši izbornik Hrvatske Ante Čačić koji me pozvao u Dinamo. Tom zovu teško tko može odoljeti, potpisao sam i tu na dvije sezone koje će mi posebno ostati urezane u sjećanje jer smo uspjeli osvojiti dosta trofeja. Nakon Čačića u klub stiže Kruno Jurčić kod kojega sam ispao višak, ali unatoč tomu, Zdravko Mamić, koji me jako cijenio, ponudio mi je ostanak i novi ugovor, da radim s drugom ekipom, ali da budem tu u svakom trenutku na raspolaganju", sa sjetom se Romeo prisjeća dana u zagrebačkom Dinamu i dodaje:

„Da sam ga Bogdo poslušao! Naime, tada je u klub doveden argentinski golman Pablo Migliore (zbog kojeg je Mitrović od strane Jurčića i proglašen viškom), no on je iz samo njemu znanih razloga doslovce pobjegao iz kluba nakon samo jednog mjeseca, a mladi Zelenika kojeg je klub gurnuo u vatru u dvije utakmice kontra Red Bull Salzburga u sklopu pretkola Lige Prvaka, potpuno je pukao pod pritiskom i označen krivcem za ispadanje Zagrepčana, tako da je ispalo, da sam prihvatio ovo što mi je nudio Zdravko Mamić,da bih sigurno opet stao među vratnice Dinama. Završetak suradnje s Dinamom značio je i kraj one prave profesionalne vratarske karijere. Nakon godinu dana stanke, na poziv trenera Denisa Sadikovića odlazim u Gračanicu gdje sam proveo lijepih 6 mjeseci, u klubu koji je tada imao ambiciju dokopati se Premijer lige i moram naglasiti da je tu sve bilo jako korektno i fer i s njihove i moje strane. Onda, poslije toga, na poziv prijatelja Ivana Bubala, današnjeg pomoćnog trenera HŠK Zrinjski, koji je u to vrijeme trenirao Branitelj, stižem ponovno u Mostar pomoći njegovom timu u borbi za što viši plasman u Federalnoj ligi."

I tu se događa ona nemila scena, poslije koje više nikada nisi stao među vratnice?

"Nakon godina branjenja vani, odvikao sam se od svega što se događalo u našoj ligi, prvenstveno tu mislim na suđenje koje je tih godina bilo katastrofalno. U Federalnoj ligi sam za kratko vrijeme osjetio velike nepravde i nagledao se takvih gluposti da sam na toj utakmici protiv Banovića, nakon tko zna kojeg sudačkog previda i pogreške na naš račun doživio potpuni „blackout“ i reagirao kako sam reagirao. Odmah sam se pokajao, ali bilo je prekasno. Šteta je bila učinjena, to je jedina stvar koju bih da mogu, promijenio u svojoj karijeri. Nikada nisam ni pomislio da ću napraviti nešto tako, a eto, ispalo je da sam konačno karijeru završio nakon prvog i jedinog crvenog kartona u karijeri. Nakon godina sjajne karijere, nakon nastupa i za mladu i za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine, poklope se stvari i ta lijepa priča završi na taj način. Krivo mi je jedino što će me dio javnosti pamtiti možda više po tome, nego po karijeri, nego recimo po dva obranjena jedanaesterca mladoj selekciji Španjolske ili protiv Južne Koreje, ali šta je tu je."

Premijer liga u tvoje vrijeme i sad?

"Pa dosta je promjena, prvenstveno, moje je mišljenje da je sada dosta igrački slabija. Klubovi sve teže mogu zadržavati najbolje igrače i siguran sam da je u moje vrijeme PL bila dosta igrački kvalitetnija. S druge strane, regularnost je dosta na višoj razini. Dok sam ja branio, donijeti bodove s gostovanja bilo je ravno senzaciji, a tim koji bi vani uhvatio koju pobjedu ili remi, automatski je slovio za favorita. Danas je suđenje puno bolje i sretan sam zbog te činjenice, kao i zbog toga da se počelo konačno raditi i na infrastrukturi, da se sve manje igra na livadama i da klubovi uviđaju da je ulaganje u svoje stadione, u infrastrukturu zapravo ulaganje u vlastitu budućnost."

Šta danas radi Romeo Mitrović?

"Danas sam u trenerskim vodama. Završio sam UEFA-in A i B program, stekao licencu za trenera vratara. Vodio sam pionirsku selekciju HŠK Zrinjski, a sada skupa s Igorom Melherom radim kao trener vratara u omladinskoj školi Zrinjskog, a u dogovoru između Zrinjskog i GOŠK-a iz Gabele, trener sam vratara i u Premijerligašu iz Gabele. Nešto kao posuđeni trener", kroz smijeh veli Mitrović.

Tko će po tvom mišljenju biti prvak Bosne i Hercegovine na kraju ove sezone?

"Pa evo, izdvojili su se Željezničar, Zrinjski i Sarajevo i sve je vjerojatnije da će netko od tog trojca ponijeti premijerligašku titulu. Široki je posustao, bili su lideri ali su posrnuli, što zbog ozljeda i po meni, ipak malo nedovoljnog broja kvalitetnih igrača koji mogu ovako napornu sezonu iznijeti na vlastitim plećima ", veli bivša „jedinica“ Slobode, Zrinjskog i Dinama.

"Drago mi je da je Zrinjski, baš eto nekako se tako poklopilo, otkada sam došao 2004.godine stalno u konkurenciji za vrh i da je stalno blizu borbi za trofeje. Nadam se da će i moja matična Sloboda napokon doživjeti bolje dane", dodao je na kraju razgovora za SportSport.ba Romeo Mitrović.

Inače, u međuvremenu, Romeo je u Mostaru upoznao današnju suprugu Nelu, nekad vrsnu rukometašicu Zrinjskog i Interinvesta s kojom ima dvije kćerkice, blizanke, i oko kojih se, uz nogomet, vrti njegov svijet. U svakom slučaju i osoba i golman koji je zaslužio da ga se pamti po njegovim obranama, a ne po nesretnom momentu kojim je i okončao svoju uistinu sjajnu karijeru.