"Nemači pojma" - svjetski prvaci u naslovima · Kolumna

U Engleskoj postoji i to zanimanje. Čovjek koji smišlja naslove. Engleska osim što je kolijevka fudbala prva je država u kojoj se posebna pažnja poklanja toj umjetnosti. Umjetnost visprenosti i inventivnosti. Kod nas bi generalno rekli vrckavosti, u Hercegovini za to ima riječ liskaluk.

Gdje je god moguće ispoljiti duhovitost, maštu, zašto je ne bi ispoljavali, pa makar i smišljajući urnebesne, nekada vrlo surove naslove koji odražavaju generalno stanovište čitateljstva, ali je teško, zaboga, u javnom prostoru iskazati ono oko čega se prešutno većina slaže.

Kod nas, a i bilo gdje drugo, nemoj slučajno da bi se usudio nešto ti da izmišljaš. Pa kaže, kakva ti je to riječ, ona čak ne postoji ni u rječniku.  Ti se našao biti duhovit i koristiti stihove pjesama u naslovima...

Engleski novinari su najnepremostivija prepreka na njihovom putu da osvoje ikad išta nakon 1966. A i tada su postali svjetski prvaci jer se igralo kod njih, vole na taj način objasniti taj eksces prema Englezima poslovično nepovjerljivi ljubitelji fudbala i svjetskih prvenstava.

Vreće cementa koje stavljaju tamošnji mediji na leđa bilo koga što ima ikakve veze s reprezentacijom prosto su preteške za nejaka njihova pleća, premda će ih umovi odgovornih urednika redovno dizati u nebesa kada god za to dobiju priliku.

U toj je činjenici zapravo objašnjeno njihovo funkcioniranje. Kada god Englezi imaju priliku da ispolje svu svoju lucidnost oni će to učiniti. Kada njihovi ljubimci otresu Tunis golom u sudijskoj nadoknadi, to je fantastični, nevjerovatni start, Kane je "apsolutna legenda", a čitav je tim nadomak... pa najmanje polufinala.

Kada ispadnu od Islanda to onda zaslužuje čerečenje kakvo ne bi priredio ni hiljadugodišnji neprijatelj svome krvniku koristeći epitete iz fekalno-kanalizacionog novinarstva. "Brrrrrr Exit" je bio jedan od naslova nakon eliminicaje sa Evropskog prvenstva 2016. koji je aludirao na ledeni Island i britansko napuštanje Evropske unije.

Nevjerovatna je historija posrtanja engleske reprezentacije od 1990. do danas i svaki put bi nova sramota bila adekvatno, vanserijski propraćena u tamošnjim medijima. Pričao je jednom jedan, kako su do ispadanja sa Svjetskog, od 16 strana novina na 14 bile tretirane teme vezane za njihovu reprezentaciju i Mundijal, da bi odmah potom uslijedila promptna transformacija na kriket gdje su još imali neke šanse. Svjetsko prvenstvo stavljeno je u zapećak, jer to bez njih nije Svjetsko prvenstvo.

Dovitljivi um ne libi se smisliti kovanicu "Svensation", kada pod vodstvom Svena Gorana Errikssona Gordi Albion istetorizira Njemačku u Minhenu, ali i okarakterisati svoj tim "nemačima pojma" nakon poraza od Islanda. Cluelles znači upravo to - oni koji nemaju nikakvog znanja, razumijevanja niti sposobnosti.

Najsuroviji su bili 2010. Dvije naslovnice u rasponu od nekoliko dana razobličile su svu njihovu suludost. Grupa sa Slovenijom, Alžirom, i Sjedinjenim Američkim Državama koje su nazvali Yenks okarkterisana je kao EASY, no nekoliko dana kasnije - šok.

Baš protiv Yenksa ukazala se ne Božja ruka, već "Hand of Clod" (riječ "clod" što ima više značenja, ali najčešće je "busen zemlje". Kao što u Krajini postoji "nebo" za veličinu i "voda" za niskost, nedoraslost, tako je ruka Roberta Greena koji je primio ultrasmiješan, bizaran gol za 30 metara opisana ništavnom, bezvrijednom.

The "News of the World" opisao je utakmicu naslovom "Shock 'N' Draw."

Izlaganje šprdnji da se čovjek u mišiju rupu sakrije, no koliko god ismijavali svoje fudbalere nakon što dođe vakat da se vrate kući, toliko su engleski novinari, bar u kontekstu naslova, bespogovorni svjetski prvaci. Ako ne mogu u fudbalu, onda barem u nečemu. Tu im ne može niko ništa.