Leonard bez pozdrava
Trebao je biti nasljednik...

Leonard bez pozdrava · Kolumna

E. Avdić

Trebao je da bude Timmyjev nasljednik. Tih i miran. Čist i fin. Vrhunski igrač. Idealan izbor da se niz odličnih rezultata nastavi još barem šest – sedam godina. Iz ekipe koja je uvijek znala da svaku frku zadrži pod tepihom upravo on, najšutljiviji i najvrijedniji od svih odlazi na najgori mogući način....

San Antoniu se dopao na prvu. Toliko da su bili spremni izuzetno omiljenog Georgea Hilla da proslijede dalje, što su na kraju i uradili. Leonard je igrao kod „Privremenog“ Stevea Fishera na San Diego Stateu. Igrom slučaja prenosili smo značajan broj njihovih utakmica koje su redovno završavale rezultatom 62:55 za San Diego State. Privremeni Steve je osvojio titulu šampiona sa Michiganom i tamo igrao atraktivnu košarku. 
Glen Rice je pržio odbrane, pomagali su Terry Mills i Rumeal Robinson. U poznim trenerskim godinama Fisher su usidrio na suncu Kalifornije i pravio atletski dominantne ekipe na San Diego Stateu koje su lomile table van reketa. U tu sliku se savršeno uklapao Kawhi Leonard. Ogromne ruke, još veće šake, brzina, eksplozivnost, uvijek na skoku. Sposobnost da na koledžu barem brani svih pet pozicija. Šut i tehnika mu nisu bila dva druga. State je igrao na čistu snagu, dok ne dođu do timova slične fizike, a šuterski boljih. Onda je slijedio oproštaj.

NBA napredak Kawhi Leonarda je nešto što ćemo pamtiti zauvijek. Spursi bi bili prezadovoljni da je ispao odlična 3&D opcija(kidaj u odbrani, u napadu šutiraj trojke iz ćoška), a on je postao prava NBA zvijezda. Igrač iz onog starog NBA koji je bio u stanju da zaustavi svog direktnog rivala, a u napadu isporuči 20 poena. Leonard je postao zvijezda zahvaljujući Spursima. Teško da bi u bilo kojem drugom timu postao toliko dobar igrač, uz sve manjkavosti koje imao na koledžu. Spursi su vremenom izgradili reputaciju ekipe koji je u stanju da većinu svojih igrača unaprijedi i nađe pravo mjesto na terenu. Naravno da su bitne i radne navike i želja da bude bolji koju je Kawhi evidentno imao, ali da je kojim slučajem završio u Memphisu bilo bi zanimljivo vidjeti kakav bi igrač postao.

San Antonio je već imao niz pretvaranja loših igrača u solidne i solidnih u dobre koji je predugo trajao da bi bio slučajnost.Tu najveće zasluge snosi stručni štab. Nije bitna samo količina treninga nego i njegova svrishodnost. Tu je malo ko bio bolji od Spursa. Dakle ne samo šunjanje po dvorani tri sata i šutiranje iz mjesta dok se lopta kotrlja, nego treninzi sa adekvatnim vježbama za svakog igrača koji direktno pomažu ispravljanju manjkavosti i pojačavanju vrlina koje dotični već posjeduje. Tu je prva i osnovna stvar – šut. Nešto što kod Leonarda nije postojalo, ali kako je San Antoio već nekolicinu kamenaca pretvorio u solidne šutere, takvo nešto je trebalo i uraditi kod čovjeka u čijoj ruci košarkaška lopta izgleda kao teniska. Nakon kompletnog drila, uloženog rada, ispravljanja pozicije ruke Kawhi je postao neprepoznatljivo dobar u tom segmentu. Nisu to bile samo trojke nakon povratnih lopti i kada je sam. Leonard je pogađao iz driblinga, iz kontranapada, preko ruke. Postao je ozbiljan šuter što ga je uz vanserijsku odbranu i sve ostalo lansiralo u orbitu.

Pogoditi na draftu je na kraju dana sreća, pa bez obzira koliko imali informacija i koliko sve naizgled bilo položeno. Uz sve draft uspjehe koje su Spursi imali ne zaboravite da je menadžement dugo vagao između Gordana Giričeka i Manua Ginobillija i u finišu se odlučio za Manua. Toy Parker je bio sve samo ne sigurnost. Tim Duncan je jednom i po nogom bio na izlaznim vratima kada mu je Orlando ponudio ugovor. To je trebao biti super tim. Tim Duncan, Grant Hill i Tracy Mcgrady zajedno u Orlandu. Legenda kaže da Doc Rivers nije želio prihvatiti da se Duncanova porodica vozi timskim avionom i tako je Duncan ostao u Spursima. Ostalo je istorija.

Leonard je po karakteru prije svega odgovarao Spursima. Šutljiv. Radi ono što trener kaže. Trenira bez pogovora. Upija kao spužva. Ne trebaju mu reklame. Ne traži slavu. Lak za održavanje. Kawhi nije želio da mu dres iz srednje škole povuku iz upotrebe. Bilo mu je neprijatno. Nije došao na istu ceremoniju povlačenja dresa na koledžu San Diego. Mada svako ljeto u toj dvorani trenira. Leonard ne gostuje po emisijama, ne poznajemo njegovu privatnu stranu. Uglavnom ništa ne priča. Tokom srednje škole nije imao puno prijatelja. Na koledžu nije stekao nijednog. Niko suštinski nije znao kakav je osim da voli košarku. Sve ovo je bilo idealno za San Antonio. Kada je postalo jasno da Kawhi izrasta u vrhunskog igrača svi su bili u nevjerici kako su Spursi opet pogodili. Kako su izvukli tako idealnog nasljednika Tima Duncana. Neko kome ne trebaju izlasci, posebna pažnja, više šuteva, bolji ugovor....ili možda sve to nije bilo tako...

Prije nekoliko godina jedan izuzetno jak izvor(da jači ne može biti), mi je rekao da je Gregg Popovich spreman da ode u penziju. Kraj trojca Duncan – Manu – Parker se nazirao, Pop je osvojio sve više puta, ali najveći problem je bilo zdravstveno stanje koje je srećom bilo ipak bolje nego što su prvobitni testovi pokazali. Upravo je operativni zahvat pomogao Greggu da povrati nivo energije potreban za rad na vrhunskom nivou. To i razvoj Kawhija Leonarda. Odjednom se vidjela budućnost i nakon Duncanove penzije. Spursi su štitili svog novog glavnog igrača. I od medija i od napornih ljeta. Sjetite se da je Leonard uporno zaobilazio nastupe za američku repku na preporuku Spursa. Vodilo se računa o minutaži, nešto gdje je tim iz Teksasa nenadmašan. Kada je Pachuila namjerno podmetnuo nogu Leonardu prošle sezone u plejofu, Gregg Popovich je bjesnio i tražio kazne, zaboravljajući da je taj prljavi potez do savršenstva doveo njegov dugogodišnji član startne petorke Bruce Bowen koji je godinama povrijeđivao protivničke bekove na potpuno isti način.

San Antonio je već evo 20 godina pri vrhu NBA. Redom uspješne sezone, pet titula šampiona. Čak su u onim finalima protiv Heata počeli da igraju izuzetno atraktivno nakon svih uspavanki koje smo bili primorani da gledamo u periodu '99-2010. Gotovo KGB-ovski pristup košarci. Sve ostaje u sklopu tima. Sve se rješava u svlačionici. Informacije su rijetke. Afere ne postoje. Čak i ako postoje ugase se u začetku. Koja svlačionica ne bi pukla na informaciju da je igrač imao aferu sa saigračevom ženom kao u slučaju Tony Parker – Brent Barry. Ne samo da svlačionica nije pukla, nego su tu situaciju Spursi pa gotovo rutinski prebrodili i nastavili dalje.

Na kraju ere Spursi su primili udarac koji apsolutno niko nije očekivao. Od igrača koji nikada nije talasao. Od igrača koji gotovo da nikada nije pričao. Kažu da je do prije dvije godine Leonard imao dva menadžera. Otpustio je jednog. Njegovu ulogu je preuzeo mamin brat, Dennis Robertson. On je zadnjih deset godina od ubistva njegovog oca prvi čovjek od povjerenja Leonarda, a zadnje dvije i više od toga.

Leonard je povrijedio kvadriceps. Detalji povrede i dalje baš nisu najjasniji. Gdje tačno, kada, protiv koga. Opet problem je što su doktori Spursa izgleda postavili pogrešnu dijagnozu. Ne samo to nego i odobrili igranje iako se on žalio da i dalje osjeća bolove. A kada igraču udarite na izdržljivost i prag bola onda i oni najfiniji iskrive lice. S obzirom da se stanje nije mijenjalo Kawhi, bolje rečeno ljudi iz njegovog najbližeg kruga su potražili drugo mišljenje što je potpuno razjarilo Spurse. Kao da je Kawhi otišao u pećinu na tretman bokvicom, a ne kod drugog vrhunskog specijaliste. Od tada traje ovaj tihi rat koji su povremeno prekidali Gregg Popovich koji više nije mogao da izdrži pa je novinare uputio na „Leonardov tim ljudi“, te sastanak u svlačionici na kojem su Manu i Parker napali Kawhija da nešto kaže, da objasni šta se dešava. On naravno nije rekao ništa. Parker je pred novinarima čak izjavio da je imao deset puta goru povredu od Leonarda pa se vratio ranije na teren, što je vjerovatno bila kap koja je prelila čašu.

Ono što je bilo poznato i prije četiri mjeseca ozvaničeno je ovih dana. Kawhi Leonard ne želi više da igra u Spursima. Želi da ide negdje drugo, a omiljena destinacija mu je Los Angeles, gdje je i rođen. Preciznije Lakersi. Došlo je dotle da Leonard ne želi ni super max ugovor od Spursa što znači da na stolu ostavlja gotovo 40 miliona dolara kako bi otišao!? Zamislite u koju fazu je došao taj odnos kada je igrač spreman da se odrekne gotovo 40 miliona dolara da bi otišao negdje drugo. Leonardovi ljudi su već počeli da informišu timove da neće produžiti ugovor sa bilo kojom ekipom koja nisu Lakersi, što znači da Spursi gdje god drugo ga pošalju on će tu da boravi samo godinu dana, što opet znači da Spursi ne mogu da dobiju adekvatne igrače i draft izbore u zamjenu. Niko ne želi da plaća igrača samo godinu dana pa makar bio i Kawhi Leonard. San Antonio ima opciju i da čeka do februara tj. zadnjeg roka za razmjenu igrača, te da se nadaju da će Leonard i njegovi ljudi posustati i pristati na bilo koju razmjenu što je opet malo vjerovatno i djeluje kao potez iz inata jer bi opet umanjilo vrijednost igrača i onoga što se dobija zavuzvrat.

Sjetite se ljutnje Gregga Popovicha kada je urađena razmjena na relaciji Memphis – LA Lakers i kada su Lakersi dobili Pau Gasola naizgled prejeftino. Tada je Pop predlagao uvođenje komiteta za trejdove unutar lige koji bi odobravao ili obarao sporne razmjene igrača. San Antonio se uvijek držao filozofije nikada ne ojačati direktnog protivnika. Dakle igrače koji prave razliku ne slati u timove na zapadu. Isto su naglasili i kada je ovaj slučaj u pitanju. Nema trampe sa timovima iz iste konferencije ali izgleda da neće imati drugi izbor.

Navijači Lakersa su već u euforiji. Lebron, Paul George i Kawhi u istoj ekipi naredne sezone? Ne izgleda nemoguće, šta više. Na drugoj strani nakon 20 godina odličnih rezultata, djeluje da San Antonio nema viziju i jednostavno ne zna kako dalje. Stara ekipa bez pravih mladih zvijezda. Manu, Gasol, Parker su na kraju. Aldridge jednostavno nije bio taj. Paul, Bertans, Forbes, Green nisu pomoć za bilo šta u ovakvoj zapadnoj konferenciji. Popu je preminula supruga što je bio izuzetno težak udarac za kompletnu porodicu. Uz sve to i on je u završnoj fazi karijere. Oslonac je trebao da bude Kawhi Leonard. NBA šampion, MVP finala, najbolji odbrambeni igrač lige. Duncanov dvojnik. Na kraju je upravo on okrenuo leđa ekipi koja ga je stvorila. Sa razlogom ili ne, vjerovatno nikada nećemo saznati.

Znate da Leonard ne priča.....

Top Komentari

adonkor
Hvala Edine. Rijetkost je vidjeti vrhunskog stručnjaka u svom poslu. Daleko si ispred ostalih u ovoj regiji.
38 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi