I pad je let: Čemu nas uči "profesor" Rune Dahmke
U moru nesportskih, Dahmkeov potez esencija je istinskog sporta, nešto u čemu neutralni gledalac uživa više nego u bilo čijoj pobjedi

Očaravajući potez njemačkog rukometaša

I pad je let: Čemu nas uči "profesor" Rune Dahmke · Kolumna

Gdje se u međuvremenu izgubi ljubav? Gdje nestane onaj početni polet kada se krenete baviti sportom. Gdje se ugasi dječačka nezasitost za onim čime se ni krivi ni dužni počnete baviti?

Srce na teren, moramo ići na glavu, dati više od maksimuma (kao da više od maksimuma uopće postoji)... uobičajene su floskule kojima se sportisti šicaju kada dođe voda do grla, kada treba uvjeriti javnost da se "nema šta kalkulirati". Pobjeda i ništa drugo!

Nenad Njaradi, nekadašnji kondicioni trener RK Bosna Sarajevo, tadašnji prvi saradnik Irfana Smajlagića, stručnjak za fizičku spremu i prijatni čovjek sa ogromnom naobrazbom i iskustvom, pokušavao je svojevremeno objasniti u čemu mi to griješimo. Šta nam je. Zašto smo neuspješni.

Naveo je "masu" razloga, ali sukus svih je mentalne prirode. Kondicioni trener priča kako je ključni problem mentalne prirode...

Ne znamo se takmičiti

"Kod nas na Balkanu je pogrešan pristup od starta. U Americi te prvo uče da se takmičiš. Tek kada tu lekciju savladaš, kreće ozbiljnije bavljenje sportom. Vještine pojedinog sporta posljednje su u lancu, taktičko-tehnički segment je zadnji koji se uči."

Ono o čemu je Njaradi pričao otprilike se tiče mentalnog "skripta". Teorija skripta podrazumijeva "set očekivanja što će se dogoditi sljedeće u dobro poznatoj situaciji”. To je koherentni slijed događaja koje pojedinac očekuje u određenom kontekstu, koji ga uključuje ili kao sudionika ili kao promatrača.

U našem slučaju, kada doživite deset poraza u posljednjim minutama, logično je da ćete svaki naredni put očekivati da budete poraženi u posljednjim minutama. Ili kada u tri utakmice zaredom vaši igrači promaše penal (kao što su fudbaleri Sarajeva na sebe navukli taj oreol), i četvrti će, 90 posto.

Ili kada igrate s Rafaelom Nadalom pa vam poslije žao bude što niste pružili svoj najbolji tenis. Niste jer ste ušli u meč s mišlju da nikako ne možete pobijediti. I šta se onda ja tu imam truditi...

Ili kada vam ponište gol u 29. minuti pa svaki put sudiju vidite kao isključivog krivca zašto narednih sat ne možete tri čestita dodavanja sastaviti...

Onda Bosanci i Hercegovci pričaju s Bogom, kojeg inače jako poštuju. Zašto se to baš njima svaki put dogodi, pitaju ga. Glupost, sudijska nepravda, šta li već, uvijek ima neko u koga možemo uperiti kažiprst.

Historija našeg sporta riznica je posrnuća izazvanih užasavajuće gubitničkim mentalnim skriptom, pa bi možda kao prijedlog koji se usvojiti neće, trebali, da bi malo to ispravili, izučavati potez Runea Dahmkea u nevjerovatnoj, maestralnoj rukometnoj utakmici između Njemačke i Danske (25:26) na Evropskom prvenstvu u Hrvatskoj.

Primjer za izučavanje

Moglo bi se izučavati posljednjih pet-šest minuta te utakmice s fokusom na Njemačku bez obzira što je Njemačka meč izgubila, ali je suština u očaravajućem potezu krila Kiela, vrijednijem od čitavih, impresivnih 60 minuta.

Na isteku 58. pri rezultatu 25:23 za Dansku, gol Njemačke ostao je prazan. Danci su osvojili loptu i uputili šut ka golu, a Dahmke se vinuo poput Čobe Janjuša i u letu spriječio protivnika da ode na nedostižnih plus tri.

Dvije minute prije kraja Njemačka gubi dva razlike, njihov poraz je neminovan u glavama svih na svijetu, no nije i u Dahmkeovoj glavi.

Šta ustvari on radi, čemu nas uči? Tome da je nedopustivo razmišljati o krajnjem ishodu, o trenutnim okolnostima, o tome možemo li mi nešto stići ili ne.

Njega samo i isključivo zanima da spriječi protivnika da mu dadne gol, nebitno koliko je na semaforu i koji je minut. Dahmke ide na glavu, ostavlja srce na parketu u svakom momentu. Nakon što se "ubio" po rebrima, stigao je već u narednom napadu zabiti za minus jedan. Ostalo je još malo vremena, Danci zabijaju, ali ni pola minute do kraja Nijemci se ne predaju.

Kod Dahmkea se u međuvremenu nije izgubila ljubav prema onome čime se možda ni kriv ni dužan počeo baviti. Samo je probao, zavolio i naučio da se takmiči. I da isto bude posvećen u prvoj sekundi, šesnaestoj ili dvije minute prije kraja kada gubi dva razlike bez obzira što mu niko ne bi zamjerio i da se nije bacio poput pantere.

Rune Dahmke upao je u tim kao rezerva i očarao potezom čiji bi snimak djeci trebalo puštati konstantno.

Potražite više informacija na temu Rukometni EURO 2024:

"Bitno je da uvijek u svakom trenutku dajem maksimum sebe, u rukometu posebno. Ubijeđen sam da ako danas dadneš 100 posto sebe i ne donese ti to rezultat, pa ni sutra, pa ni prekosutra, doći će dan kada će ti se to isplatiti. Za pet, šest, deset dana, kad-tad. I ne odustajati u tome. Ako u tome uspiješ nikad ti niko neće zamjeriti ništa, svijetla obraza možeš među ljude. I tako je u svakom poslu. Danas previše ljudi razmišlja samo o krajnjem ishodu, a ne da li radi dobro svoj posao u datom trenutku. To je po meni poenta svega, u sve se dati maksimalno", kazao je nedavno u intervjuu za SportSport.ba najveći svih vremena Ivano Balić.

On valjda najbolje zna.

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.

Oglasi