Radovanović: Eh, kakvi su tada ljudi bili u Bosni - ispričaću vam samo kako je Blum rješavao stvari · Intervju

Dovoljno je reći da je Radovanović sa reprezentacijom Jugoslavije osvajao i evropsko i svjetsko i olimpijsko zlato.

Ipak, i njemu je poseban period proveden u Sarajevo i sarajevskoj Bosni - odakle je sve počelo. Danas ne posjećuje tako često Sarajevo, ipak ovih dana je u bh. prijestolnici.

Prošli put je povod za posjetu Sarajevu bio puno tužniji, posljednji ispraćaj njegovog prijatelja, kuma i saigrača, Sabita Hadžića.

"Tužan trenutak, pogotovo što se sve desilo prerano. On mi je vjenčani kum. Mi smo posebno bili vezani, nastranu prijateljstva sa Mirzom, Varajom i svim saigračima. Realno, sa njim sam najviše bio i najviše smo se družili. Nažalost i to se dešava i dešavat će se. Moraš doći i kada su ružne i kada su lijepe stvari, ali nažalost u zadnje vrijeme nema previše lijepih stvari što se tiče sporta, barem u ovdje u BiH", rekao je Radovanović na početku kratkog intervjua za SportSport.ba.

Nekadašnjeg centra Bosne smo danas pronašli u prostorijama ovog kluba, u koje je došao da posjeti svoje prijatelje, dugogodišnje radnike Bosne, bivše saigrače, trenere, ali i sadašnje igrače.

"Drago mi je da vidim ove starije ljude koji su dosta pomagali Bosnu u tim vremenima kada sam ja bio tu, neko se toga sjeća, neko ne... Ali volio bih da Bosnu nađem pod nekim ljepšim svjetlom kada sljedeći put dođen", istakao je Radovanović.

Da li su se probudila sjećanja na "zlatne dane"?

"Kako da ne, pogotovo sinoć u vijećnici. Emocije su se probudile. Ja jesam dobio tu nagradu za životno djelo, ali odmah sam istakao da je sve zasluga kluba u kojem počeo. Sve je tu počelo, velike zasluge imaju svi moji saigrači, treneri koji su nas izveli na pravi put. Tako smo mi i napravili vrhunske rezultate, jer su se pogodili pravi ljudi. Ljudi koji vode klub, gradska struktura kompletna koja nas je podržavala u tom momentu i sigurno najjača publika u bivšoj Jugoslaviji - to je apsolutno tako, nijedna publika se nije mogla porediti sa tom Sarajevom, u to vrijeme. A moram svakako pomenuti i čovjeka koji je tu bio i pravo fantastične stvari, Vukašina Vukalovića (nekadašnji generalni sekretar SD Bosna), a malo ga ko pominje danas. Bilo je tu puno sposobnih ljudi, ali da nije njega bilo ne bi bilo ni Mirze, ni Varaje, ni Tanjevića, ni mene. Sve je to on okupio, vjerovao je i u Tanjevića. Bilo je bolnih poraza, dođeš do finala, a 'ne napiješ se vode' itd. Sve se to izdržalo da bi se na kraju napravio taj veliki uspjeh", prisjetio se Radovanović.

Potom se Rašo Radovanović prisjetio kako su se stvari nekada radile, tačnije kako ih je radio Emerik Blum, tada predsjednik SD Bosna, a nešto kasnije i gradonačelnik Sarajeva:

"Ma to je tada bio vrh vrhova, kakvi su to ljudi bili. Prepričaću vam jednu situaciju, ja trebam te godine da idem u Olimpiju, to je bilo 1978. kada smo bili prvaci svijeta. A meni treba da daju stan tu u Sarajevu. I tu je bila sjednica, a Emerik Blum spava. Njih 40 na sjednici i niko nije za to da se meni riješi stan, nije to u njihovom maniru. Svi su protiv bili. Ja vidim Blum drijema i već mislim, ma nema ništa od ovoga. Odjednom diže glavu i pita: Jeste li završili? Oni kažu da jesu, a potom se Blum obrati meni. 'Rašo kada ne postoji nijedna mogućnost, kako su oni rekli, uvijek imaju dvije idealne, sutra dođi kod Nade sekretarice i dobijaš ključ od stana', rekao je i tako je i bilo. Tako se rješavalo, jer si imao jake ljude u klupskoj strukturi. Ponavljam bez toga nema ništa, ali to može i sada da se napravi. Ljudi sve mogu, ali ne da rade jedni protiv drugih. Mora se naći jaka struktura ljudi i jedan čovjek koji će to sve da poveže, da potegne, da zna ljude iz vlasti itd. Nažalost, ovdje sve neka previranja, ovaj iz ovog dijela grada, onaj iz onog... Uvijek je bilo rivaliteta, ali ne bolesnih".

Kako vam je danas u Sarajevo, da li se grad promijenio?

"Svuda je drugačije, i u Parizu, ali ljudi čine sve. Svi kažu npr. država loša ili prljavo u Sarajevu. Ljudi su prljavi, loši, nije ni grad ni država. Ali generalno meni je u Sarajevu sve sasvim normalno, gdje god dođem pozdravim se s ljudima. Svugdje ima ljudi i neljudi, što se kaže, da li to bio Beograd, Sarajevo ili Zagreb - nije bitno. Međutim, u Sarajevu uglavnom uvijek imam prijatne susrete i dobro druženje. Nikada nisam imao neku neprijatnost", ističe Radovanović, koji danas radi kao sportski direktor u Slobodi iz Užica.

Dugo ste bili sportski direktor FMP Železnik, a taj klub je za to vrijeme izbacio brojne vrhunske košarkaše (Teodosić, Erceg, Šekularac...). Da li je razvoj, forsiranje i prodaja vlastitih mladih igrača recept za sve klubove iz regiona, pa i Bosnu?

"Ja mislim da jeste. Ja i Nebojša Čović smo tada ušli u projekat gdje smo jedne godine počistili sve starije igrače, ubacili mlade. Svi su rekli da ćemo da ispadnemo iz lige, a mi smo napravili najveći 'bum', ušli smo i u ULEB Kup i bukvalno se šetali kroz Evropu. A tada je ULEB Kup bio izuzetno jak, u odnosu na današnje neke FIBA kupove i tako dalje. Generalno, nema bez ljudi napretka. Dovoljan je jedan čovjek da se stvari pokrenu. Neko iz kluba mora imati inicijativu, da se dovedu mladi treneri, igrači, ali se stvar mora bazirati na vlastitoj djeci. Evo sad sam već 12 mjeseci u prilici da radim u Slobodi iz Užica. Svaki grad voli da igraju njegova djeca, niko ne voli da dovedeš odjednom deset stranaca, igrača iz drugih sredina. Da li je taj stranac Srbijanac, Crnogorac ili Bosanac nije ni bitno, svi vole prvo svoju djecu da vide, to je tako. Mi smo sada počistili sve starije, pravimo taj model. Pokušaćemo, ako izdrže gradske strukture, a mislim da hoće moglo bi biti dobro. Ušli smo prošle sezone u Prvu ligu, u play-off. Igrali smo sa Partizanom, Megom itd...", istakao je Radovanović.

Može li se Bosna kad-tad vratiti u vrh regionalne košarke?

"Vjerujem da jednog dana može, ali potrebno je prvo pronaći sposobnog čovjeka. Ne čovjeka koji će samo reći 'daj mi vlast da ja svime upravljam', nego čovjeka koji poznaje sve strukture, koji može uvući ljude iz države, jer bez države nema pomoći. To nemojte da se zaluđujemo, ni Zvezda ni Partizan ne žive od svojih prihoda, sve to država daje. Vučić dođe pa da, ovima 13 miliona, ovima 10 i ti klubovi imaju budžete na nivou Eurolige. Iako se naravno ne mogu porediti sa onim najvećima, sa Barcelonom, Maccabijem, CSKA, koji imaju po 50 miliona eura godišnje... Dakle, bez strukutra gradskih i državnih vlasti da sve to pokrene, teško... Vratimo se na moje vrijeme. Vi ne možete shvatiti koja je to struktura ljudi bila tu, ljudi koji su vodili klub - od Vuleta Vukalovića, jednog Emerika Bluma, Ante Sučića koji je bio gradonačelnik, Bore Ostojića. Pa Tigar Pirot je najveću 'lovu' tada davao nama, sarajevskoj Bosni - to su sve ljudi uvezivali, ne dešava se to slučajno. TAS Vogošća, svako je davao nešto... Stvarno smo imali najjaču Upravu što se tiče bivše Jugoslavije i najozbiljniju u svemu. Zato smo došli dokle smo došli", istakao je Radovanović.

Domaćoj sportskoj javnosti se čini da je klupska košarka u BiH u najlošijem stanju, kada se gledaju države regiona.

"Nisu problemi samo u BiH, nego i u Sloveniji, Hrvatskoj... Svi se bune što se igra Jadranska liga, pa su ona izašli i napravili medvjeđu uslugu, da se igra ABA 2, da bi smirili neke timove, a na kraju će svi morati ponovo praviti svoje ozbiljne lige. Čak će i Srbija morati ponovo praviti svoju ligu, Srbija ima ligu, ali nije to to bez ova četiri tima koji igraju ABA - da li ABA 2 ili ABA 1 ligu.... Mnogo bi jača i ta liga svakako bila. Moraju se mnoge stvari mijenjati. Pa evo tu je primjer Splita, koliko kuburi sa Jugoplastikom i sada su nešto kao napravili, igra se ABA 2, ali sve je to tanko, na tankim nogama", izjavio je Radovanović.

Kako gledate na igrače iz regiona u NBA ligi? Luka Dončić je senzacija...

"Pa, Luka je stvarno poseban, takvo nešto se desi jednom u 100 godina. Takvi igrači poput njega, Jokića, Đokovića u tenisu itd... Mislim da je Luka Dončić, kao prvo, imao veliku sreću jer je mlad otišao u Real Madrid, a uz to se povrijedio Llull te godine, pa je dobio neočekivano veliku minutažu koju je sjajno iskoristio. On je atleta sam po sebi...", smatra Radovanović.

Da li je Dončić primjer da se u Evropi, pa i u Euroligi radi kvalitetno?

"Sigurno da se radi kvalitetno, ali mislim da bogati klubovi idu ka jednoj zatvorenoj ligi, da ćemo svi u regionu ostati sa strane. To je neko moje mišljenje. Ide se ka tom NBA sistemu, zatvorenom. Oni hoće London, pošto-poto, da ožive, da ožive Pariz, siguran sam. To se zatvara, ove godine ćemo vjerovatno dobiti još jednog predstavnika za Euroligu iz ABA lige. Ali pitanje je šta će biti sljedeće godine... Ne znam, malo sam skeptičan oko tih liga i svega. Mislim da se svakako treba okrenuti regionu, nekoj ligi poput one bivše, normalnoj, u normalnim okolnostima i našim mogućnostima svakako. Ne sada da lupamo cifre, daj Bože da možemo kao CSKA, Maccabi, Real, Barcelona - po 50 miliona eura da dajemo. Tu je ipak razlika, Zvezda uloži 13 miliona, pa ne može garantovati da će ući među osam najboljih u Euroligi. Tačnije, pitanje je da li može ući", poručio je na kraju razgovora za SportSport.ba Ratko Radovanović.