"Fudbal nije prekinut zbog brige za zdravlje, nego da se isprepadaju mase"

Međutim, o čisto političkim pitanjima se ne raspravlja na sportskim portalima. Mada je i sport uglavnoj jako teško odvojiti od politike - nažalost.

A sport i prije svega fudbal je nešto što je Emannuel Macron do sada odlično koristio kako bi se približio običnom francuskom građaninu. Bilo iskreni ili tek navijač i ljubitelj fudbala u populističke svrhe, francuski predsjednik se tako predstavljao.

Macronova podignuta ruka nakon gola Francuske u finalu posljednjeg Mundijala urezala se u pamćenja svih Francuza. A tu je i Marseille, bez obzira na aktuelnu dominaciju moćnog PSG-a, najveći francuski klub. Macron se javno deklarisao kao navijač Marseillea, čak je jednom istrčao i na trening ekipe sa Velodromea, i zaista se mogao steći utisak da je francuski predsjednik zaljubljenik u sport i fudbal. Ili je možda sve koristio isključivo u svrhu svoje političke promocije. Marseille je tu mogao biti jako koristan, način da se predsjednik dodvori "sirotinji" sa juga, sa kojom bi bez fudbala teško moga pronaći zajedničke tačke (i da, Macron je rođen na samom sjeveru Francuske).

Međutim, namoćniji navijač Marseillea svakako ne bi bio ni prvi ni posljednji političar koji je bio spreman svoju iskrenu pasiju prema sportu "izmiksati" sa proračunatim političkim planovima. Ali on ni u kom slučaju nije glavni predmet ove priče, ali možda jeste potencijalni kreator (političke) odluke od kraja aprila - koja to jeste.

O mogućoj drugoj strani prekida fudbala u Francuskoj piše L'Equipe.

Zbog pandemije novog koronavirusa suspendovana sezona u Francuskoj je potpuno prekinuta, a možda Macron, i oni ispod njega, nisu spriječili nastavak takmičenja zbog zabirnutosti za sam fudbala, zdravlje igrača i javnosti. Možda je fudbal samo iskorišten.

Premijer Edouard Philippe je 28. aprila obavijestio naciju da sezona 2019/2020 sporta uopšte, a posebno fudbala, neće moći biti nastavljena.

"Bili smo naivni i pomislili da je takva odluka donesena u ime čisto zdravstvenih razloga", piše L'Equipe i poziva se na istraživački rad novinara Arnauda Hermanta i Etiennea Moattija koji otkriva da su Ligue 1 i Ligue 2 napredno prekinuti zbog "jake simboličke dimenzije".

Izvor blizak predsjedniku Francuske je otkrio, bez "izmotavanja" da su oni (predjsenički kabinet, vlada) "željeli izbjeći da ljudi kroz održavanje fudbalskih mečeva steknu utisak da više nema rizika". Dakle, fudbal i njegovo prekidanje su u ovom slučaju onda ikorišteni da se građani "isprepadaju", da im se i na ovaj način pokaže koliko je situacija ozbiljna, da ostanu disciplinovani i poslušni.

"Ukratko, dok je šest dana ranije Ministrica Sporta Roxana Maracieneu objašnjavala da sport sada neće biti prioritet u našem društvu, on je vrlo brzo to ponovo postao, ali kako bi prepao Francuze. Kao da bi prizor 22 igrača koja šutiraju loptu pred praznim tribinama mogao poslati poruku da je katastrofa s koronavirusom gotova", piše L'Equipeov Jean-Philippe Leclaire.

"Neko može shvatiti da se fudbal zaustavi da se zaštite najvažnije stvari, poput zdravlja igrača. Ali da mora stati kako bi učestvovao u infantilizaciji masa, to među nama izaziva duboku nelagodu. Možda je vrijeme da se u zemlji svjetskih fudbalskih šamopiona na sport počne gledati kao na ono što on jeste, možda i jak simbol, ali prije svega strast koja godi dušama i tijelima miliona Francuza, bilo da su oni iz Pariza, Amiensa ili Marseillea", zaključuje već pomenuti Leclaire.