Dobar dan Bosno i Hercegovino

Dokaz ko su novinari današnjeg doba na trusnom tlu Balkana, odnosno koliko ljudska zloba može ići daleko. 

Argumenti

Ukoliko nije zao, onda čovjek nema pojma o sportu!? Ako je kolega zalutao u sportsko novinarstvo, očito, ne zna ko je od igrača svih timova u Njemačkoj zvanično proglašen najboljim fudbalerom/nogometašem Bundeslige u prošloj sezoni. Kako bi se edukovao, kada već piše o sportu, trebao bi znati da je to jedna od pet najjačih liga svijeta. Trebao bi biti informisan i da je Džeko bio drugi strijelac šampionata Njemačke, a donedavno i prvi golgeter evropske zone kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo „Južnoafrička Republika 2010“. Da je sa Wolfsburgom osvojio titulu prvaka u jednoj od najuređenijih i najmoćnijih zemalja Starog kontinenta. Da je glavni „krivac“ što se reprezentacija Bosne i Hercegovine nalazi na domak plasmana u baraž za Mundijal. Da se za našeg dijamanta otimaju veliki klubovi, a karijeru bi trebao nastaviti u Milanu.
Zar to nisu dovoljni argumenti da se piše kako je Džeko trenutno jedan od najboljih napadača svijeta? To tvrde mnogi svjetski fudbalski/nogometni stručnjaci, pa i oni iz nama prijateljske Hrvatske.

„Žutilo“ i lažne senzacije

Međutim, u ovom slučaju, po svemu sudeći, nije u pitanju neznanje, jer sve pomenuto izlazilo je i na „njegovom“ portalu. Ljubomora i zavist, mogli bi biti motiv pomenutog pisanja, pa i težnja za senzacijom po cijenu i dezinformisanja javnosti. „Žutilo“ je rak rana novinarstva, a na ovim prostorima često je u prvom planu. Prepucavanju sa našim objektivnim medijima uslijedilo je pisanje „kako je Džeko pretučen u jednom od sarajevskih restorana“. Niti je Džeki falila dlaka sa glave, niti je tada boravio u Sarajevu. „Ekskluziva“ je podigla puno prašine u javnosti, a nakon što se ispostavilo da je netačna izazvala je gnjev brojnih građana Sarajeva, Tuzle, Mostara, Zenice... prema medijima u Hrvatskoj.

Udar na nacionalni ponos

Vremena su teška, ljudi osjetljivi, pogotovo kada nakon najtežih godina stradanja, neko takne u njihov nacionalni ponos. Nesporno, kod nas su to Edin Džeko i fudbalska/nogometna reprezentacija BiH.
Određen broj novinara huškao je ljude u 90-im godinama prošlog vijeka, te su bili „kumovi“ brojnih zločina u ratu. U narednom periodu zbog toga će neki i na Sud u nama drugoj susjednoj državi, Srbiji. Stoga, pisanja laži o Džeki  nisu ništa drugo, nego klasičan „fudbalski/nogometni zločin“!
Poenta! „Neka pati kome smeta...“, stih je kultne pjesme o uspjesima hrvatskih sportista. Izvanrednom selektoru Slavenu Biliću i reprezentativcima Hrvatske od srca sve najbolje, sa željom da zajedno sa Ćirinim „zmajevima“ izbore plasman na SP. Poslije farse o Džeki, apsolutno ga razumijem kada se ljuti na pojedine novinare „senzacionaliste“ u svojoj lijepoj domovini.
Istina, i u BiH nas ima „svakakvih“, ali pošteni i objektivni još imaju pravo dići glas i pisati za dobrobit svih nas.
Neka pati kome smeta!